Mirza Teletović – Na raskršću

Piše: Edin Avdić

Plućna embolija. Prvobitno sam mislio da to ima veze sa dubinskim ronjenjem. Zašto? Nemam pojma. Ali tako mi je ostalo urezno u pamćenje. Neki film ili dokumentarac, ko bi znao. Nisam imao predstavu da je to bolest koja može da zadesi košarkaše. Mirzi se desila evo drugi put.

Simptomi su čudni. Tako kažu oni koji su iskusili ovu bolest. Chrisu Boshu je počelo da se magli pred očima. Mladom Ognjenu Jaramazu je odjednom poplavila ruka. Mirza Teletović je osjećao umor. Čudan umor.

“Jako dobro poznajem svoje tijelo. Osjećao sam da nešto nije u redu. Brzo sam se umarao. Svaki šut mi je bio kratak. Nikada gore nisam igrao u životu. Trajalo je oko mjesec dana.”

Tokom utakmice protiv LA Clippersa, Teletović, tada član Brooklyna je zatražio izmjenu. Na kraju klupe je saopštio da će se onesvjestiti. Uz pomoć kondicionog trenera je otišao u svlačionicu. S obzirom da je NBA to što jeste. Odmah se u gostujućoj svlačionici nacrtao kardiolog. Prvi pregled je pobudio određenu sumnju, ali potrebno je hitno uraditi dodatna testiranja. Sledeća stanica je bolnica. Ali ne baš odmah…”Tražio sam da me puste da se istuširam. Ne mogu baš iz dresa u bolnicu.”, kroz smijeh kaže Mirza koji i dalje nije bio svjestan ozbiljnosti situacije.

U bolnici novi šok. Nakon prvog pregleda doktori su posumnjali na…infarkt!?? “Infarkt? Kakav crni infarkt. Jeste vi ljudi normalni.” Profesionalni sportista nikada ne može da povjeruje da mu nije dobro, čak i u trenutku kada mu se to dešava. Uzeli su mu po sjećanju nekih 10 epruveta krvi, testirali ga na nekih 30 stvari. Ultrazvuk, ekg, gotovo sve što možete da zamislite je urađeno. Konačno stiže informacija da je sve ok, i da Teletović može iz bolnice u hotel.

“Dr. Farber iz Brooklyna je čitavo vrijeme bio na telefonskoj vezi. On je insistirao da se uradi CT nalaz pluća. Da ne dolazi u obzir da me puste dok se to ne uradi.” Nalazi CT-a su se čekali nekih dva sata. U Međuvremenu je Mirza u pratnji dva tjelohranitelja Netsa krenuo pješke prema hotelu u kojem je odsjela ekipa a koji je od bolnice bio udaljen nekih 300 metara.

“Nisam mogao da držim korak sa ljudima iz objezbjeđenja, jasno se sjećam da su mi odmakli u jednom trenutku.”

U sobi Mirza je razgovarao prvo sa članovima svoje porodice koji su u međuvremenu saznali šta se dešava te nakon svega odlučio da naruči neku hranu smatrajući da je sve prošlo. Rekli smo da se nalazi CT-a čekaju nekih dva sata. “Samo što je stigla hrana, poslije nekih pet minuta ponovo sam čuo kucanje na vrata sobe. Pomislio sam da jeovaj momak iz hotela koji je donio hranu zaboravio nešto. Kada sam otvorio vrata, scena iz filmova…”

Pred vratima se naguralo barem 10 ljudi. Doktori, hitna pomoć, čak su ponijeli i defibrilator. Teletović je morao nazad u bolnicu. Dijagnoza – plućna embolija.

U zavisnosti od bolesti koja napadne čovjek postane ekspert za stvari o kojima nikada i nije razmišljao. Tako je i Mirza postao ekspert za krvne grupe. Kao NBA igraču, najbolji doktori su mu na raspologanju, a pitanja ima napretek. Opet, odgovore nekada ne mogu da vam daju ni najveći medicinski eksperti. Jedostavno ide slijeganje ramenima. O pozitivnim krvnim grupama se zna gotovo sve, o negativnim gotovo ništa.To je realnost koju zasada niko ne može da promjeni. Kod Chrisa Bosha je ustanovljena genetska predispozicija za krvne ugruške. Mirza se vratio na teren i u Phoenixu odigrao odličnu sezonu.

Terapija u liječenju krvnih ugrušaka uključuje lijekove koji “razrijeđuju” krv. Svako ko je proveo određeno vrijeme u bolničkoj postelji ili bio u posjeti nekome ko dugo leži u bolnici zna za male injekcije koje se daju pacijentima koji su uglavnom vezani za krevet upravo kako bi se spriječilo formiranje krvnih ugrušaka. Tablete djeluju otprilike na isti način. Ono što pravi problem kod kontatktnih sportova je činjenica da jak udarac dok koristite tu terapiju može da prozurokuje unutrašnje krvarenje. Šanse da se takvo nešto desi su minimalne, ali ipak postoje, a NBA liga ne želi ni 0,1 posto mogućnosti da se nekom igraču takvo nešto desi na terenu, da zbog zdravstvenog propusta imaju na svojim rukama fatalni ishod. Zbog toga ne postoji šansa da Chris Bosh od NBA ljeksrskog konzilijuma dobjie odobrenje da izađe na parket. Nikada.

Mirza Teletović je nakon Phoenixa ugovor karijere potpisao u Milwaukeeu, 30 miliona dolara na tri godine. Stari trener Jason Kidd koji mu je i dao pravu šansu u Brooklynu. Mlada, dugoruka, atletski moćna ekipa kojoj je nasušno bio potreban šut za tri poena. Tu je svoj šansu vidio i Teletović. Ipak, Kiddova vizija u Bucksima nije vidjela svjetlo dana, barem ne do kraja. Jason je imao pa gotovo apsolutnu vlast, ali iako mlad i talentovan tim nikako nije uspjevao da napravi neki važniji iskorak. Odbrana nije bila na nivou potencijala, napad zbog nedostatka šuta se žestoko mučio. Kidd jedostavno nije uspjevao da pronađe dobitnu kombinaciju, a povjerenje prema dobrom broju igrača je gubio ili dobijao na sedmičnom nivou.

Ova sezona je šuterski počela odlično za Teletovića. Preko dvije pogođene trojke po meču uz za njega rekordnih 47 posto realizacije, ali problemi sa koljenom su postali neizdrživi. Mirza je otišao u New York na artroskopiju koljena, rutinski zahvat da se očisti hrskavica i odstrane fragmenti koji su se odvojili od koljena i stvarali bol.
Sve je urađeno kako treba ali opet dva dana kasnije dok je ležao u bolnici, Mirzi se vratio onaj isti osjećaj da kao prije par godina. Osjećaj da nešto nije u redu.

“Odmah sam znao da vratila plućna embolija. Znao sam. Radili su mi analize. Sve je bilo ok. Tražio sam da uradim CT pluća ponovo. Odgovarali su me. Što da ideš na zračenje. Kada su stigli rezultati CT-a, ušli su u prostoriju da mi saopšte. Samo sam pitao. Jesam bio u pravu?. Klimnuli su glavama.”

Prije nekoliko dana sam našao i okačio neku staru sliku iz Jesenica sa Eurobasketa 2013. Kemo Ahmetović i ja na komentatorskoj poziciji sa blaženim pogledima. Prvi se javio gospodin iz Milwaukeea sa sarkastičnim komentarom:”Baš si sladak…”

Dugo se nismo čuli, ali je priča odmah krenula o toj utakmici. Prepričana je valjda milion puta. Tupili smo o zadnjih pet minuta. Trojka sa parkinga. Da je bilo ovo, da je bilo ono. Zašto smo žurili. Kako nismo uspjeli da ih dotučemo nakon vodstva 74:58. I danas sam ubjeđen da bi taj tim uzeo medalju da je prošao Litvaniju ali…”Jebiga” izgovorili smo u isti glas.

Šansa generacije je bila dvije godine kasnije u Francuskoj. Ail to je sport. Misliš da imaš nešto ali prozor se zatvori ekspresno. Teletović se razbolio, Đedović uzeo njemački pasoš, Nurkić se povrijedio ili otišao, zavisi kome vjerujete i puf…šansa je nestala.

Novinari iz Milwaukeea su objavili da je ovo Mirzin kraj karijere. On je odgovorio: “Gotovo je kad ja kažem da je gotovo.” Pred njim je nova runda lijekova i oporavka. Uzimajući u obzir okolnosti sve opcije su otvorene. Sačekaćemo ljeto i njegovu konačnu odluku.

 

(SportSport.ba)