Miroslav Pilj o životu i pjesmi za Indexe: Cilj mi je ostaviti djela u kojima će se prepoznati vrijednost

“Ubrat ću ti noćas sve ruže s tvoje haljine, toliko nam nakon svega mladost duguje”, stihovi su koje je u pjesmi “U inat godinama” otpjevao legendarni Davorin Popović s Indexima, a koje potpisuje sarajevski novinar, književnik i pjesnik Miroslav Pilj. U svojoj dugogodišnjoj karijeri Miroslav je napisao osam zbirki poezije, brojne dramske tekstove, performanse i sarađivao s brojnim kompozitorima i muzičarima iz BiH i inozemstva.

U razgovoru za Klix.ba istakao je kako je teško reći šta je njegovo primarno zanimanje.

“U meni je sve to naprosto isprepleteno. Svemu što sam radio i što i danas radim predajem se u potpunosti i trudim se neprestano davati znanje i iskustvo koje sam stekao, ali i učiti”, rekao je.

Ipak, kada govorimo o umjetnosti kaže nam da mu je na prvom mjestu bila i ostala poezija.

“Sjećam se da se nastavnica maternjeg jezika čudom čudila kad je pročitala jedan moj pismeni rad koji sam napisao u formi poezije, a ne proze kao što su to radili svi drugi i kao što je i ona očekivala”, rekao je prisjećajući se nekih davnih, bezbrižnih vremena.

Povezanost poezije i muzike

Miroslav nam priča kako se polovinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća u njemu nešto prelomilo. U glavi su mu se, kao i većini tinejdžera, rojila pitanja šta uraditi sa svojim životom i za šta se opredijeliti.

“Stojeći između krajnosti, u trenutku sam odlučio početi ili bolje rečeno nastaviti i nikada u životu ne prestati pisati poeziju. Ni danas ne znam čiji sam to glas čuo ni ko mi je to došapnuo, ali odluka je bila konačna. Preispitujući je, nametnulo mi se i pitanje: šta imam i šta ću imati od toga? Tada mi, priznajem, nije bio sasvim jasan pojam ‘bogatstvo’. Znao sam da je većina i tada, kao uostalom i danas pod ovim podrazumijevala isključivo materijalno bogatstvo. No, meni to nije bio dovoljan odgovor. Šta znači biti bogat? Danas, gotovo četiri decenije nakon toga, tu dilemu više nemam. Poeziju od tada nisam prestao pisati i od toga imam bogatstvo u punom smislu riječi. Jer kako drukčije nazvati činjenicu da vjerovatno nikada, da nisam tada donio tu odluku, ne bih ni sreo ni upoznao, a posebice ne bih sarađivao s brojnim piscima, skladateljima i umjetnicima s kojima sam se, kako se to obično kaže, naprosto našao na istoj valnoj dužini i u njima, osim saradnika, stekao i istinske prijatelje”, ispričao je.

Smatra da su poezija i muzika neraskidivo povezane te da je veoma važno znati o čemu ljudi pjevaju i šta poručuju svojim pjesmama.

“Još od tih dana kad sam se ‘zarazio’ poezijom na nju se jednostavno ‘nalijepila’ muzika. Već na početku srednje škole počeo sam prevoditi pjesme Beatlesa, Rolling Stonesa, Boba Dylana itd… U drugom razredu gimnazije napisao sam i komponirao svoju prvu pjesmu, a onda njih još tridesetak. Redali su se onda kantautorski nastupi, mada, iskreno, nisam tada razmišljao ni o kakvoj karijeri. Bilo mi je važno da pišem, komponiram i nastupam, ali nikad nisam ušao u studio da snimim neku svoju pjesmu”, rekao je.

“U inat godinama”

Prvi čovjek koji je napisao muziku na njegove stihove je Ljubiša Racić, jedan od najboljih gitarista svih vremena na ovim prostorima i vođa grupe Formula 4. Nakon toga su uslijedile saradnje sa Sašom Kulidžanom i Mišom Bobušićem, Branom Likićem, Borisom Novkovićem, Fadilom Redžićem, Bodom Kovačevićem, Vedadom Hadžiavdićem, Geronimom, Indexima, Crvenom jabukom, Seidom Memićem Vajtom, Amilom Glamočak, Željkom Katavić-Pilj itd.

“Koliko god izgledalo da je saradnja sa svima njima počinjala i razvijala se spontano, sve je to, rekao bih, ipak bio naprosto prirodan i logičan slijed događaja. Želim vjerovati da je ta moja posvećenost pisanju i muzici i pred samog sebe postavljanje uistinu visokih standarda rezultiralo tim da su svi ti ljudi u meni i u mojim pjesmama prepoznali određenu dozu onog nečega što vrijedi i to mi uistinu imponira i beskrajno sam im zahvalan na tome. Sjećam se kada me Davorin Popović zaustavio u kultnom sarajevskom kafiću FIS i pitao imam li već napisanih pjesama? Ja sam zbunjeno pitao: ‘Za koga?’, a on je odgovorio: ‘Pa, za mene… za Indexe’. Ja u prvi mah nisam mogao vjerovati šta čujem. Rekao sam da nemam, ali da ću imati i već tog popodneva nastala je pjesma ‘U inat godinama'”, rekao je.

Taj osjećaj Miroslav nije mogao opisati, kao ni trenutak kada su Indexi svoj posljednji koncert u Zetri počeli upravo tom pjesmom.

“Doživio sam to kao veliku čast, priznanje, vrednije od sveg materijalnog blaga na svijetu i sjećam se da sam tada pomislio: ‘Eh, sad više ne moram nijednu pjesmu u životu napisati’. Ali sve to traje i trajat će u inat godinama, baš kako su to Indexi poručili mojom, odnosno svojom, nažalost, posljednjom turnejom”, rekao je.

O 1983. do 2008. godine Miroslav Pilj radio je kao urednik i voditelj različitih radijskih i TV programa i iako se već deceniju ne bavi tim poslom, ističe da je radio za njega bio i ostao čarolija. Posebnu ljubav oduvijek je iskazivao i prema teatru, a sve je počelo u Alternativnoj pozorišnoj grupi “Šarlatani” koja je djelovala pri Domu mladih.

“S njima sam kao član glumačke postave odigrao puno predstava u svim dijelovima tadašnje Jugoslavije. Godine 1984. sam napisao svoj prvi dramski tekst ‘Zašto..?: Bezizlazna jednočinka bez zadnjih namjera’ koja je svoju premijeru doživjela na sceni Gledališča “Tone Čufar” u Jesenicama (Slovenija). Za taj tekst sam dobio i prvu nagradu na takmičenju za najbolju novu bh. dramu Centra za Dramski odgoj Mostarskog teatra mladih, a zanimljivo je spomenuti da se ta predstava ni do danas nije pojavila na sceni ijednog bh. teatra iako je gotovo svi imaju u svojim bibliotekama ili arhivima”, rekao je.

Svaki novi projekt je izazov

Autor je brojnih dramskih tekstova i nekoliko monodrama. Ono što je najaktuelnije kada je riječ o njegovom teatarskom radu je satirični kabaretski performans ili stand-up komedija “Do koga je” koju je već odigrao više od 70 puta.

Kaže nam kako mu svaki novi projekt predstavlja istinski izazov, a kao posebnu čast izdvaja poziv Vrhbosanske nadbiskupije, tačnije Organizacijskog odbora za doček pape Franje u Sarajevu, da napiše stihove za zvaničnu pjesmu tim povodom.

“Poziv sam, naravno, s oduševljenjem prihvatio i na muziku Rajka Dujmića napisao stihove ‘Mir vama’. Istinska čast mi je bila, na ovaj način, bar malim dijelom biti sudionik ovog, prema mom mišljenju, iznimno važnog događaja i za Sarajevo i za BiH. Možda najbolji pokazatelj uspješnosti je to da tu skladbu, iako je bila namjenski pisana, još uvijek često čujem u programima i radijskih i TV stanica u BiH”, rekao je.

Umjetnošću se ne namjerava prestati baviti, a cilj i želja su mu iza sebe ostaviti djela u kojima će ljudi prepoznati vrijednost.

“Prije nego se opredijelite za neku vrstu djelatnost, pa čak i za bilo koji postupak u svakodnevnom životu, ni u jednom trenutku nemojte zaboraviti bit toga. Potom se nemojte upitati ‘Mogu li?’, nego ‘Hoću li?’. Upoznati samoga sebe, težiti ravnoteži razuma i emocije, ne zapasti u zamku i povrijediti bilo koga da biste ostvarili svoj cilj je put koji, za neke možda nije lak, ali ako idete njim, šanse da uspijete su i realne i velike. A, cilj neka vam prije svega bude biti čovjek u punom smislu te riječi”, poručio je Miroslav Pilj na kraju razgovora za Klix.ba.