Bosna opet između ‘austrougarske i turske imperije’

Piše: Mirnes Kovač

Neka ti je sretan Dan nezavisnosti Bosno i Hercegovino, jedina europska domovino!

Ako ste jutros, kao i ja, otvorili Google.ba, bosansko izdanje najpopularnijeg pretraživača na internetu dočekat će vas državna zastava Bosne i Hercegovine koja se vijori u digitalnom svijetu. Kada kliknete na bosansku zastavu otvoriće vam se Wikipedia, glavna informacija o današnjem danu:

“Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine nacionalni je praznik koji se obilježava 1. marta svake godine, a kojim se proslavlja nezavisnost Bosne i Hercegovine od Socijalističke federativne republike Jugoslavije. Referendum za nezavisnost Bosne i Hercegovine održan je na preporuku Arbitražne komisije međunarodne konferencije o Jugoslaviji, u završnoj fazi disolucije bivše SFRJ. Održan je 29. februara i 1. marta, a označavao je opredjeljivanje građana ka budućnosti zemlje, a ujedno je bio i uvod u rat. Punoljetni građani Socijalističke republike Bosne i Hercegovine glasali su o nezavisnosti Bosne i Hercegovine na referendumu na kojem je jedino pitanje bilo: Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda Bosne i Hercegovine – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive? Nezavisnost su snažno podržali uglavnom Bošnjaci i Hrvati, dok je veći broj Srba bojkotirao referendum uslijed SDS-ovog poziva da Srbi ne glasaju na referendumu. Referendumu je pristupilo ukupno 2.073.568 glasača što je predstavljalo izlaznost od 63,6%. Od ukupno izašlih na glasanje njih 99,7% glasalo je za nezavisnost, a 0,3% protiv te odluke. Rezultati referenduma prihvaćeni su 6. marta iste godine u Parlamentu Bosne i Hercegovine.”

Ovako kaže Wikipedia, a 26 godina nakon ovog događaja stanje u zemlji koja je odmah nakon nezavisnosti pretrpjela neviđena razaranja, agresiju i genocid prema presudama međunarodnih sudova, danas nije nimalo obećavajuće. Izborna je godina, nacionalistička retorika je na vrhuncu, mladi odlaze iz zemlje, bivši vojnici su blokirali glavne saobraćajnice u Federaciji BiH, a tračak optimizma bh javnost je mogla vidjeti jučer prilikom posjete visokih EU dužnosnika, predsjednika Europske komisije Jean-Claude Junckera i njenog komesara za proširenje Johannesa Hahna koji su u Sarajevu od najviših bosanskih političkih dužnosnika primili odgovore na upitnike EU. Bosna bi ipak mogla dobiti podršku Europe unatoč strahovima za stabilnost koji su u posljednje vrijeme posebno izraženi zbog sve jačeg ruskog uplitanja na Balkanu.

“Bosanska aneksiona kriza”

Međutim, nije samo Rusija ta koja se sve intenzivnije upliće na Balkan, iako je njeno uplitanje najopasnije jer je izravno prijeteće euro-atlantskim integracijama za koje se zalaže većina u Bosni i Hercegovini. Slika današnjih geopolitičkih silnica na Balkanu skoro je identična onoj koju je u oktobru, 1908. godine na svojoj naslovnici donio francuski magazin Le Petit Journal.

Bosanska tzv. aneksiona kriza iz tog vremena mnogo nalikuje ovoj danas, kada se radi o pretenzijama. Ekstremni desničari koji baštine ideje propalih imperija Austro-ugarske i Osmanske, i danas su na neki način na pozicijama vlasti u Austriji, Mađarskoj i Turskoj. Oni neskriveno pokazuju simpatije prema imperijalnim prošlostima, ali izgleda im nije jasno da te politike i koncepti nisu mogli opstati i zato su propali.

Ideja Europske unije upravo jeste nastala da stvori europski politički savez koji će prevazići imperijalna teritorijalna strijemljenja i na partnerskim osnovama kroz međunarodni ugovorni sistem riještiti odnose među europskim nacijama. To je suština projekta Europske unije i na njega danas najviše atakuju desničarske stranke u njenim državama članicama. Bosna je s te strane izazov Europskoj uniji upravo zato što se različitost i kompleksnost Europe na izvjestan način ogleda u Bosni i Hercegovini i zato nije slučajno da su najviši zvaničnici EU posjetili BiH na dan njenog referenduma iz 1992. godine kada se ova zemlja odlučila za samostalan put u europsku budućnost. Dakako, Europa nije održala svoje obećanje i spriječila genocid u Bosni, ali danas itekako ima kapacitet da spriječi susjedske apsiracije prema Bosni i Hercegovini, kako onih najbližih Srbije i Hrvatske, tako i onih daljih koji svoje težnje baziraju na propalim imperijalnim obrascima.

Bosni i Hercegovini su jednako prijeteći i austrijski i mađarski i ruski i turski imperijalni obrasci koji danas nadahnjuju krajnje desničare u njihovim zemljama naslijednicama, jednako kao i prije 140 (Berlinski kognres) odnosno 110 godina (Aneksiona kriza) kada je Austrougarska objavila aneksiju Bosne i Hercegovine.

Princ Eugen Savojski

Za Bosnu i Hercegovinu je uznemirujuća spoznaja da je danas nova austrijska šefica diplomatije Karin Kneissl za koju je politički uzor princ Eugen Savojski. Ova se austrijska desničarka uvrštava u red tumača princa Eugena, koji je 1697. poharao i spalio Sarajevo, a kojeg opisuje kao junaka koji je viteški odbranio Zapad od muslimanske invazije. Kneissl je 2014. godine napisala biografiju Eugena Savojskog za djecu pod naslovom “Princ Eugen- od autsajdera do evropskog genija”.

Za Bosnu i Hercegovinu je također uznemirujuća i demografska karta ove zemlje koja je jučer bila istaknuta u Kabinetu mađarskog premijera Viktora Orbana, tokom posjete italijanske krajnje desničarke Giorgie Meloni (također bivše novinarke poput Kneissl). Kartu je, prema mojim izvorima iz Budimpešte, donijela sama Meloni!? Zar nije simptomatično da italijanska desničarka Meloni u Budimpešti podržava Orbanovo odbijanje “pokornosti” (it. Sudditanze) EU imigracionoj politici (uglavnom zbog muslimana)  ističući kao ilustraciju demografsku kartu Bosne i Hercegovine?

Za Bosnu i Hercegovinu ne znači ništa “traženje halala” iliti oprosta od strane turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana zbog toga što Turska nije učinila više za sprječavanje pokolja muslimana u bosanskom ratu 1992-1995! Jednako kao što je nekada Osmanska carevina Bosnu ostavila u nemilost velikim silama i danas nije nimalo dobro da Erdogan Bosnu uklapa u neku novu svoju internacionalu koja po Bosnu i Hercegovinu može biti kobna.

Ovo prije svega Bošnjaci kao najbrojniji narod u BiH moraju prijateljski i domaćinski kazati svojim turskim prijateljima. Jer, ovakva poigravanje Bosnom i simboličkim naslijeđem bosanske borbe za nezavisnost od prije 26 godina uveliko silaze sa tračnica Alije Izetbegovića, čiji se lik i djelo iz europskog konteksta pokušava smjestiti u imaginarni panislamski, a on osim straha u Briselu i panike u Moskvi (kod Erdoganovog novog saveznika) ne može donijeti mnogo dobra Bosni i Hercegovini.

Bosna se opredjelila za Europu

Bosna se i 1. marta, 1992, kao i ranije prije 140 ili 110 godina spletom historijskih preslojavanja opredijelila za Europu. Za to svoje opredjeljenje uložila je mnogo i platila visoku cijenu. Toga danas Europska unija mora biti svjesna i učiniti daleko više da svoju članicu Hrvatsku upozori na sve izravnije uplitanje u untarbosanskohercegovačke političke prilike, te Srbiji, koja je u statusu pregovaranja oko priključenja EU, kao jedan od uslova postaviti europski odnos poštovanja prema Bosni i Hercegovini.

Jer Bosna i Hercegovina je danas tu da ostane u Europi. Budućnost Europske unije se ogleda u Bosni i Hercegovini, ma koliko ovo arogantno zvučalo za one u Briselu. Bosanska DNK, kako je to kazao prvi ministar vanjskih poslova nezavisne Bosne i Hercegovine dr. Haris Silajdžić “seže unazad najmanje 2000 godina prije nove ere do postojanja ilirskih plemena, a Iliri su prema onome što su priznali svi ljudi od nauke, najstariji europski soj.” Bosna je stoga jedinstveno arhetipsko europsko područje. I njena nezavisnost, stabilnost i prosperitet je prioritet europske kolektivne sigurnosti, kolikogod toga danas bili svjesni ili nesvjesni u Briselu! Svima onima koji oko ovih stvari imaju nejasnoće neka iskoriste Google, jer ova elektronska internetska baza će im vrlo slikovito na jednom mjestu pred oči iznijeti sve ove gore spomenute činjenice koje se oko Bosne i danas potežu.

Neka ti je sretan Dan nezavisnosti Bosno i Hercegovino, jedina europska domovino!

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala.

 

(Al Jazeera)