Josip Topić: Zašto volim BIH

Piše: Josip Topić

Bila je to 3. veljača, još jedno od predavanja koje trebam obaviti, ali ovoga puta moram u Bihaću.

Rano ujutro ustajem, spremam se , kao i svi pogledam kroz prozor, uh, kad ono snijeg. Razmišljam kako da odustanem od puta, ali kako sam već jednom ista predavanja odgodio, nije bilo izbora nego sjesti za volan i uputiti se ka Bihaću.

Po samom izlasku iz grada cesta nije očišćena, visina snijega je oko 15 cm. Ne plašim ga se toliko. Nije mi neobično voziti po njemu. Nakon nekoliko sati vožnje, shvatio sam da neću ipak stići na vrijeme.

Najavim da ću malo kasniti.

I napokon nekako dođem u Bihać…

Završim sa predavanjima, treba i doručkovati, a u Bihaću snijeg oko 30 cm. Dolazim pred jedan hotel čije parkiralište nije očišćeno.

Počinjem se patiti sa parkiranjem, pa naprijed pa nazad, i tako desetak puta. U tim trenucima prilazi mi čovjek koji ostavlja kišobran, stavi ruke na haubu i gura moj automobil.

Sugerira mi gdje da okrećem upravljač, a nakon par pokušaja iziđem sa parkinga. Čovjek uzima svoj kišobran i nastavi svojim putem kao da mi je bio dužan pomoći,

On je otišao. a nisam mu uspio ni da mu se zahvalim. Onako razmišljam u sebi. Ovo je ta naša Bosna i Hercegovina za nju se valja boriti, pomoći joj da opstane jer ima jako dobre ljude koji su voljni pomoći, a da ne traže ništa za uzvrat.

Ne znam da i će ovaj moj tekst i zahvala uopće doći do njega, ali jedno veliko hvala Bišćaninu koji mi je izišao u susret i pomogao da iziđem sa parkinga.

 

 

(Jajce Online)