Mirza Kapetanović: Melek Ahmed pašin hamam u Jajcu (FOTO)

piše: Mirza Kapetanović, BA arheologije

Prilikom gradnje hotela u centru jajačke čaršije, u blizini džamije Esme Sultanije, pronađeni su dijelovi hamama, javnog kupatila, uništenog u požaru prije više od 200 godina koji je zadesio i opustošio grad Jajce u to vrijeme.

Utvrđeno je da se radi o hamamu koji je u Jajcu napravio ili prepravio za svog vezirovanja u Bosni (1658-1659) Melek Ahmed paša, kako navodi Evlija Ćelebija u svom Putopisu iz 1660 godine. Prije I svjetskog rata, kada su Dzabići gradili privatnu kuću, upotrebljeni su ostaci kamena od ovog hamama kao građevinski materijal.

Orijentalna arhitektura islamskog civilizacijskog kruga, čiji su se prvi tragovi u Bosni i Hercegovini pojavili s uspostavom osmanske uprave, više od četiri stoljeća davala je formu i sadržaj bosanskohercegovačkim gradovima i naseljima.Kod svih naroda, od najstarijih vremena pa do danas, vjerski objekti su podizani kao najmonumentalnije građevine. Unutar velikih vjerskih kompleksa, pored džamija kao centralnih građevina, građeni su i drugi objekti od kulturnog značaja, medrese (srednje i visoke škole), javne kuhinje i hamami.

Kult vode u duhovnoj tradiciji muslimana zauzima posebno mjesto. Povezani su u prošlosti neraskidivim nitima za vodu i kamen, najprije kroz poštivanje islamskih vrijednosti i Kur’anskih propisa, a najposlije i konzumiranje estetskog ugođaja životnog ambijenta. Odlazak u hamam bio je tradicija. I muškarci i žene posjećivali su ga radi relaksacije i druženja, a narodna medicina je hamam uvažavala kao mjesto lijeka raznim bolestima.
Hamam je arapska riječ i označava javno kupatilo zatvorenog tipa i nezaobilazno urbano obilježje mnogih gradova u islamskom svijetu. Svoje porijeklo vodi iz antičkih kupatila, a u islamskoj historiji hamami su građeni od najranijeg perioda.

U Bosni i Hercegovini, hamami su podizani isključivo voljom vakifa, uglednih članova društva koji su za spas svoje duše podizali objekte vjerskog, prosvjetnog i humanitarnog karaktera. Premda danas nije sačuvan najveći broj hamama, koji su uništavani u različitim društvenim sistemima uslijed divlje urbanizacije i smišljene uzurpacije, ipak, o njima su sačuvani značajni historijski izvori u kojima se, između ostalog, govori o specifičnostima njihove gradnje i namjene.

Hamami su se gradili od precizno biranog materijala, naročito sedre i kamena, a mješavina kečeta i kreča koristila se kao čvrsto vezivno sredstvo, odnosno malter. Najveći dio površine hamama popločan je velikim pločama, iznad koje se nadvijao svod načinjen od kubeta ili bačvastim svodovima pravljenim od sedre, a cijela konstrukcija, koju su pridržavali zidovi hamama debljine 70 – 155 centimetara, pokrivena je olovnim krovom. Prostor oko objekta činilo je dvorište, u kojemu se, samo u rijetkim slučajevima, nalazila i kuća u kojoj je stanovao hamamdžija.

U pravilu, svaki je hamam, neovisno o njegovoj veličini, bio uređen tako da je imao: šadrvan, kapaluk, halvate za kupanje, haznu i ćulhan. Ispred ulaza u hamam sjedio je hamamdžija koji je naplaćivao usluge kupanja.

Prva prostorija u koju bi se ulazilo kročivši u hamam bio je šadrvan, u kojoj se isticao šadrvan (fontana) zauzimajući centralni položaj u toj prostoriji. Krov šadrvana, koji je bio prekriven kubetom, na sredini je imao prozor kroz koji je svjetlošću ispunjavana cijela prostorija, podsjećajući na drevne rimske atrije.

Iz šadrvana posjetilac je ulazio u kapaluk, prostoriju pravougaonog oblika, uz čije su zidove skladno poredani minderluci s minderima, šilteta i jastuci. Izlazeći iz kapaluka otvaraju se vrata u halvate ili caldarium, prostoriju namijenjenu za kupanje. U uglovima halvata ostavljane su sofe estrade, visoke 30 – 40 centimetara, na kojima se ležalo u vrijeme kada je topla voda cijelu prostoriju ispunjavala parom. Između dvije sofe estrade nalazila se jedna kurna, lijepo uglačano korito, a iznad kurne dvije odvojene slavine za toplu i hladnu vodu.

Iza halvata, nekoliko koraka ispred, nalazila se hazna, prostorija u kojoj se voda grijala i kroz cijevi u zidovima razvodila kroz prostorije za kupanje. U sredini hazne nalazio se kazan načinjen od bakra. U pravilu, kazan se postavljao tako da mu je dno bilo okrenuto prema stropu, a otvor prema ognjištu, tako da se toplota ravnomjerno raspoređivala po cijeloj prostoriji. Iz hazne je topla voda, razvođenja do hamama u cijevima koje su postavljane na visinu od 100 – 120 centimetara. Te zalihe vode, kojih nikad nije moglo nestati, nazivale su se maja.

Jedina prostorija u cijelom hamamskom kompleksu koja je ukopana u zemlju, za razliku od ostalih koje su građene tako što su podignute iznad površine zemlje, nazivala se ćulhan ili hypocaustrum. Prema ćulhanu je vodilo malo predvorje ili praefurnium, koje je, baš kao i ćulhan, najvećim dijelom bilo ukopano u zemlju. Visina hypocaustruma nije bila u svim hamamima ista, a u nekim je dostizao visinu od 2 metra.

Ulaz u ćulhan nalazio se ispod kazana, gdje je bilo i ognjište u kojemu vatra nikad nije gašena, tako da je topli zrak cirkulisao ispod ploča i kroz precizno razvedene cijevi, a nerijetko i dimnjacima kojima se ujedno grijala cijela zgrada. Ložilo se dva puta dnevno, u rane jutarnje sate i predvečer, a jedan je hamam dnevno trošio oko 10 – 20 tovara posebno biranih omorikovih drva.

Voda kojom se opskrbljivao hamam dovodila se sistemom glinenih ili drvenih čunkova, odnosno vodovodom namijenjenim za potrebe hamama. Poznato je da su neki vodovodi bili dugi po nekoliko kilometara, zavisno od udaljenosti hamama i izvora vode, a ostaci nekih vodovoda sačuvani su i danas.

U islamskom svijetu hamami su stajali pod nadzorom države. Nadzornik hamama (muhtesib) morao je pregledati svaki dan da li su hamami propisno očišćeni i uredni.
Najveći bosanskohercegovački gradovi imali su po nekoliko hamama.

Danas postoje ostaci nekoliko hamama u Sarajevu, Mostaru, Travniku, Jajcu, Stocu, Počitelju, Blagaju i dr. Od 56 hamama, za koje se pouzdano zna da su postojali u sedmoj deceniji XVII stoljeća, samo njih pet je radilo u vrijeme kada je naše prostore okupirala vojska austro-ugarske monarhije.

 

 

(Jajce Online/foto: Samed Žužić)