Kako sam sina nagovarao da uzme bh. državljanstvo

Piše: Dragoslav Dedović

Hegel je državu označio kao „hod Boga u svijetu“. To nije ostalo bez posljedica. U razgoropađenim državama koje su se namnožile poslije smrti najvećeg filozofa njemačkog klasičnog idealizma državni Bog je s ohološću činovnika koračao istorijom dok su ljudi pod njegovim neizmjernim stopalima obično završavali kao nagnječene gusjenice.

Nešto od obogotvorenja države revnosno zagovaraju najrazličitiji balkanski patrioti. Ti južni hegelijanci smatraju da je država sve, a pojedinac ništa. Samo što državu ne doživljavaju nordijski bezlično, već kao ličnu babovinu.

Šta je uopšte država? Međunarodno pravo nam kaže da je to tačno određena teritorija koja obuhvata manje-više državotvorni narod. Nad cijelim narodom i ukupnom teritorijom stoji vlast koja ima monopol sile. I može da opšti sa drugim državama.

Kakva je onda država Bosna i Hercegovina? Koji Hegelov bog bi je ovaplotio svojim hodom? To sigurno ne bi bio gospodar milijarde svjetova iz velikih monoteističkih religija. Prije će biti da je država čiji sam državljanin savim drugog, paganskog kova.

Triglava između Erosa i Tanatosa

Vedsko učenje nam govori da božanstvo Trimurti u sebi objedinjava tri principa – stvaranje, održavanje i uništavanje. Bog baltičkih Slovena Triglav sažeo je u sebi skoro ista obilježja.

Neki stručnjaci smatraju da je on izvorno bio žena pa se tokom vremena rodno predomislio. Drugi ga pak dovode u vezu sa starogrčkom boginjom Hekadom. Imala je tri tijela i u nekim verzijama tri glave, lavlju, pseću i kobilju.

Ova munjevita šetnja hiljadama godina mitologije pomoći će nam da shvatimo kakvo to božanstvo hoda po svijetu u ruhu bosanskohercegovačke države. To je slovenska Hekata – Triglava.

Osnovni problem Triglave je u tome što ona ne umije da se dogovori sama sa sobom ko će biti njeni lavovi, ko psi a ko – konji. I ta vječna svađa određuje njen povijesni hod.

Čemu je nalik taj hod, braćo hegelijanci? Posrtanju i saplitanju. Naime, onoj jednoj glavi na potiljku raste druga glava, a treća je nekako objema nasuprot i imanentno spremna na harakiri-referendum. Hod bosanskohercegovačkog državnog božanstva u svijetu je divlji ples Erosa i Tanatosa uz povremene faze potpunog zastoja u nemogućoj pirueti. A Triglavi se oko nogu motamo mi, državljani, lavovi, psi ili konji, kako ko.

Kako ovo znam?

Lično sam se potrudio da iz Hegelove zemlje dovedem sopstvenog muškog potomka i da ga, obuzet viškom nježnosti prema troglavoj boginji, prinudim da podnese zahtjev za državljanstvo.

Dok stotine hiljada mladih ljudi čekaju priliku da odu odavde u zemlje zalazećeg sunca, svom sam dvadesetdvogodišnjem sinu rekao:

„Tvoja majka jeste Njemica, ti jesi rođen u Njemačkoj, ali jedan od glavnih razloga tvog postojanja leži u dijelu Evrope koji se zove Balkan, tačnije u Bosni. Još tačnije – u Kalesiji. Pošto si ti stanovnik četvoromilionskog Berlina, nudim ti bosansku provinciju kao protivtežu na putu uspostavljanja harmonije u tvom životu. Dakle, budi pomalo ono što sam ja. Građanin bosanske provincije. Hoću da te upoznam sa državnom troglavom boginjom, sigurno će te primiti u krilo. Pošto njoj djeca vrišteći bježe iz zagrljaja, logično je da će se obradovati kada neko ničim izazvan zapuca u suprotnom smjeru“.

Dobro, nisam rekao baš tako. Ali slično.

Pošto moj sin govori sve zvanične bosanskohercegovačke jezike sa blagim, šarmantnim njemačkim akcentom – naučio ih je od mene – obožava brizle i sudžuku, sviđaju mu se generalno balkanske ljepotice bez obzira na porijeklo i vjeru, pošto mu je kalesijska baka do same smrti predstavljala izuzetno važno emotivno središte, pristao je bez većeg opiranja.

Bilo je potrebno samo sakupiti dokumente

Potom je bilo potrebno sakupiti još dokumenata.

Potom je bilo potrebno napraviti ovjeru kopija dokumenata.

Čim poslije nekoliko sati svi zaposleni kao jedan jurnu na pauzu, u redovima se začuje mrmljanje i brujanje, neka vrsta kolektivnog uzdaha, kao na stadionu poslije prokockane šanse. U redovima osjetiš pulsiranje narodne duše kroz – psovke. A budući zemljaci mog sina znaju maštovito opsovati.

Ipak, jedna psovka je omiljenija od ostalih. Svako malo pa poneko izrazi želju za kopulacijom sa troglavom boginjom. Drugi kažu – nije država već opština. Treći pak – nije šija nego vrat. I tako u krug.

Razmišljam kako bi to naša Triglava hodala svijetom nakon ostvarenja svih ovih lijepih želja. Vjerovatno mornarski.

Kad je poslije nekoliko dana zujanja između različitih kancelarija i šaltera, uz veliku pomoć drugara i sugrađana koji su mi pomagali u navigaciji između paragrafa sve leglo na svoje, pravnik Juso mi je rekao da imamo plan A i plan B. Plan B je, objašnjava on, da skupiš dokumente u Berlinu i da ih predaš našoj ambasadi. Ali, potrajalo bi dok to dođe do nas.

Plan A glasi – sakupljene dokumente stavimo u fijoku matičara dok ne stignu dokumenti iz Njemačke.

Dokumenti iz Njemačke? Znači još dokumenata, prođe mi kroz glavu.

Pošto je djetetova majka spomenuta samo na jednom dokumentu, Triglava mora da je pobliže osmotri sa svojih šestoro očiju. Majka Njemica kao takva mora da bude izložena čuvenim pitanjima Maka Dizdara.

Kto je ta

A kto je ta (kopija pasoša) šta je ta (uvjerenje o državljanstvu) da prostiš, gdje li je ta (prebivalište), odakle je / kuda je/ ta (rodni list)…djetetova majka.

I – apostille, da prostiš.

Kažem sinu: „Do ove kote sam te doveo ja, dalje ćeš sam. Postupaj po ovoj Dizdarevoj tabeli i nabavi dokumente u Berlinu. A sad idemo na brizle“.

– Ko je Dizdar?

– Poslaću ti na WhatsApp.

– On ima nalog?

– Ma on je lik koji je skontao da je Bosna prkosna od sna.

Zbunjeno me pogledao.

– Država je hod Boga u svijetu. Bosna je troglava boginja. Prkosna od sna. To su se dogovorili Hegel i Dizdar.

– Ja sam mislio da je država servis građana.

– Pusti te njemačke, liberalne fore. Ako postaneš državljanin, možeš biti ponosan na to što si se po čaršiji nahodao trčeći uz oca za svojom Triglavom. Ovdje je čaršija svjetsko-povijesna pozornica, a ti si glavni u predstavi koja se zove Kako da pobosančim sina.

– Molim?

– Ma ništa. Ti ćeš jednom i bez mene stati u red, pa ćeš najkasnije na pauzi za doručak osjetiti seksualnu privlačnost države. Tvom je starom unaprijed drago što ćeš i ovdje biti svoj na svome. Inšalah.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera