Jajce – mjesto neprevaziđene ljepote

Svaki grad ima svoju historiju, ali jedan od malobrojnih gradova koji brižno čuva veliki dio historije ove zemlje je Jajce. Kada prođete kroz gradske kapije i zaputite se ka tvrđavi, tada pustite zidine da vam ispričaju kako je nastajao grad, branio se i prkosio, bio osvajan i mijenjan i kako se u njemu rađala jedna nova država.

Dolina Plive i Vrbasa je bila nastanjena još u antičko doba, no, grad Jajce se razvija tek u srednjem vijeku (14. i 15. stoljeću). Utemeljitelj grada je Hrvoje Vukčić Hrvatinić.

Prema navodima putopisaca, Vukčić Hrvatinić je odlučio sagraditi Jajce prema kastelu Jaje (Castell del Uovo) u blizini Napulja, pa je tako ovaj gradić i dobio ime. Mada, postoje i neka predanja da su tokom zidanja tvrđave u malter stavljali jaja kako bi bio čvršći, pa otuda i ime grada, dok postoji i legenda o tome da je grad sagrađen na jajolikoj stijeni.

Vodopad u Jajcu

Plivski vodopad u središtu grada Jajca, jedan od dvanaest najljepših na svijetu, nastao je prije 50.000 godina. I nakon toliko godina nemoguće je proći dijelom puta, koji vodi kroz Jajce, a da se ne diviš ovoj prirodnoj ljepoti. Jajce se mijenjalo kroz historiju, mijenjale su se vlasti, ali je vodopad ostao isti. Prelijep i ponosan prkosi vremenu i osvajačima kojih je bilo mnogo. Simbol je kako Jajca tako i Bosne i Hercegovine. Ispod vodopada se rijeka Pliva ulijeva u Vrbas, nakon čega zajedno nastavljaju put prema Savi. Rijeka Pliva pravi mnoštvo ovih sitnih kaskada, vodopada, a posljednja kaskada je oko 20 metara visok vodopad što čini simbol Jajca i BiH.

Tvrđava koja prkosi umjesto dvora

Posjetiti Tvrđavu u Jajcu, doživljaj je grada iz sasvim drugačije perspektive. Tvrđava je smještena nad gradom na 470 m nadmorske visine. Sa zidina Tvrđave se pruža pogled na Jajce i stari grad koji odiše ambijentom starih bosanskih kuća. Za Tvrđavu se pretpostavlja da je postojala još u 13. stoljeću, a građena je i pregrađivana tokom nekoliko stoljeća.

Pored današnjeg ulaza u Tvrđavu nalazi se portal sa kraljevskim grbom porodice Kotromanića iz 15. stoljeća. To je jedini sačuvani kraljevski portal u Bosni i Hercegovini. U Tvrđavi se nalaze objekat Ba- rutane, sagrađen krajem 18. i početkom 19. stoljeća i rezervoar za vodu iz perioda austro-ugarske uprave. Od Tvrđave se prema rijekama Plivi i Vrbasu pružaju od- brambene zidine s Medvjed kulom i Travničkom kapijom na istočnom zidu i Ve- likom tabijom, Kulom na Džikovcu, Papaz kulom, Banjalučkom kapijom i Šamića tabijom na zapadnom zidu.

Na putu prema Tvrđavi nalazi se, popularno nazvana, Sahat kula, koja je u srednjem vijeku bila prvobitni ulaz u grad. Pretpostavlja se da je sat na kuli stajao u osmansko vrijeme, te otuda potiče današnji naziv. Tvrđava je otvorena za posjete svakim danom, tokom cijele godine. Ljetno radno vrijeme je od 9.00 do 19.00 sati, dok je zimi spomenik otvoren u periodu od 9.00 do 16.00 sati.

Krunisanje kralja i moći Svetog Luke

Danas Jajce ponosno nosi naziv – Kraljevski grad. Naime, tu je krunisan posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević u Crkvi Svete Marije. Crkva se nalazi unutar historijske jezgre grada, a puni naziv je Crkva Svete Marije sa Zvonikom Svetog Luke. Naime, kada se kćerka srpskog despota Lazara, Jelena Branković, udala za Stjepana Tomaševića, u miraz je donijela moći sv. Luke Evanđeliste. Tako je uz samu crkvu izgrađen toranj – Zvonik Svetog Luke, koji su radili domaći majstori. Visok je 23,15 metara i danas je jedini sačuvani srednjovjekovni zvonik u kontinentalnom dijelu Balkana.

Crkva je za vrijeme osmanske vlasti pretvorena u džamiju i nazvana Sultan-Sulejmanova džamija. Međutim, dok je objekt korišten kao mjesto za molitvu muslimana nekoliko puta je gorio u požarima, što su mještani shvatali kao znak da se objektu ne smije mijenjati namjena. Nakon požara 1832. godine od zgrade su ostali samo zidovi.

Katakombe

Katakombe se nalaze unutar gradskih zidina, kod Medvjed kule. Spomenik je podzemna crkva isklesana u živoj stijeni. U periodu krajem 14. i početkom 15. stoljeća, moćni vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić dao je nalog da se isklešu Kata- kombe kao mjesto posljednjeg prebivališta vojvodske porodice Hrvatinića. Krajem 19. i početkom 20. stoljeća ulaz u Katakombe je nadsveden nadzemnim kamenim trijemom. U predvorju na zidovima stijene, nalaze se nedovršeni reljefi Hrvoja i Hrvojevog grba, te isklesana ženska figura s ljiljanima u ruci. Iz predvorja se ulazi u crkvu građenu u romaničkom stilu, a zasvođenu u gotičkom stilu. Uz pobočne zi- dove, sa strana, u podu, se nalaze grobnice, zasvedene lučnim otvorima.

Na lijevoj strani crkve, u dnu udubine je isklesan dvostruki križ, a lijevo i desno od njega sunce i polumjesec – stari simboli kulta smrti, zagrobnog života i vječnog sna. Iz sredine glavne prostorije, kroz poseban otvor se, preko četiri strma stepenika, ulazi u donji dio Katakombi, neku vrstu kripte. Cijelu sredinu kripte zauzima oltar sa perforacijom u obliku dvostrukog križa, polumjesecom i suncem.

Radno vrijeme Katakombi u periodu od maja/svibnja do oktobra/listopada je sva- kim danom od 9.00 do 19.00 sati. U zimskom periodu (od novembra/studenog do aprila/travnja) radno vrijeme spomenika je svakim danom od 8.00 do 16.00 sati.

Hram Boga Mitre

Mitrej (3./4. stoljeće n.e.) je najstariji nacionalni spomenik u Jajcu. Kult nepob- jedivog boga sunca – Mitre bio je raširen po svim provincijama Rimskog carstva, uključujući i provinciju Dalmaciju, u čijim je granicama bio i najveći dio današnje Bosne i Hercegovine.
Pripadnici mitraizma nastojali su smjestiti svoja kultna mjes- ta u pećinama, ali su izgrađivali i male jednoćelijske hramove – speleje, te ukoliko je teren dopuštao, ukopavali ih u zemlju. Takav primjer hrama – spelej izdubljen u stijeni, nalazi se u Jajcu, u istoimenoj ulici i predstavlja jedinstven i rijedak primjer. Reljef prikazuje boga Mitru odjevenog u perzijsku nošnju, s ogrtačem koji leprša, kako jednim koljenom naliježe na bika i lijevom rukom ga drži za gubicu, dok mu desnom rukom zabija nož u srce. Pomažu mu pas, zmija i škorpion.

Reljef Mitre je jedini primjer u BiH na kojem se pored prikaza lučonoša nalaze i dvije slobodne mitraičke skulpture.
Ovaj antički spomenik je slučajno pronađen prilikom izgrad- nje privatnog objekta početkom 20. stoljeća. Novi zaštini objekat od stakla, izgrađen 2012.godine oko Hrama, čini ovaj spome- nik dostupnim svim posjetiocima i bez obaveznog ulaska. Ukoliko posjetioci žele ući u objekat, potrebno je da pozovu broj (0)30 658 268 ili se obrate direktno u Etno muzej Jajca (Zgrada stare osnovne škole u neposrednoj blizini Katakombi).

Mučenička smrt posljednjeg bosanskog kralja

Posebno zanimljivo je predanje o mučeničkoj smrti kralja Stjepana Tomaševića. Pripovijeda se da je sultan Mehmed Fatih II želio zarobiti kralja koji se krio u Ključu te je za njim poslao Mahmud-pašu sa 20.000 konjanika. No, sultanovi podanici nisu uspjeli prići dobro utvrđenom gradu već su počeli pregovarati s kraljem. Mahmud-paša je kralju i njegovoj porodici obećao sigurnost, ali kada se predao obećanje je pogaženo.

Prema predanju, sultan je, da bi umirio svoju savjest, izdao fetvu prema kojoj on kao gospodar nije bio dužan održati riječ svog podanika.

Sultan je htio da kralj pati nakon smrti, pripovijeda se, te je naredio da kralj bude pokopan na mjestu koje se uvijek vidi iz Jajca, ali sa kojeg se ne može vidjeti Jajce. Historičari pišu da su kralju živom oderali kožu i privezali ga za kolac te su njegovo tijelo sahranjivali uz udaranje u bubanj načinjen od njegove kože. (“Jajce u narodnoj predaji”, Ališa Softić i Ljiljana Ševo)

Godine 1888. Ćiro Truhelka je iskopao kosti kralja Stjepana Tomaševića i od tada se one nalaze u Franjevačkom samostanu.

“Dragi prijatelju, javljam ti se iz grada koji u samom svom središtu ima najlepši vodopad u cijelom carstvu” – pisalo je na razglednici, koju je krajem 19. vijeka u Austrougarskoj, iz Jajca u Prag uputio jedan češki turista.

Jajce se, u pisanom dokumentu, prvi put pominje 1396. godine kada se Hrvoje Vukčić naziva jajačkim (“conte di Jajcze”). Osnivač grada, veliki vojvoda Bosanskog kraljevstva i herceg splitski Hrvoje Vukčić Hrvatinić, čovjek, čije su moći nadilazile i moći kraljeva ostavio je vječan i poseban pečat u razvoju Jajca. Nakon njegove smrti 1416. godine, grad je prešao u posjed kraljevske bosanske porodice Kotromanić, koji su ga pretvorili u jedan od svojih stolnih gradova. U 15. stoljeću Jajce je bilo sjedište bosanskih kraljeva, u kojem je 1461. godine okrunjen posljednji bosanski kralj, Stjepan Tomašević. U pohodu na Evropu, Turci su 1463. godine osvojili Jajce i pogubili kralja, čije se kosti danas čuvaju u Franjevačkom samostanu. Naziv Jajca potječe, najvjerovatnije, od jajolike stijene na kojoj je sagrađena tvrđava.

Sa površinom od 350 km² općina Jajce zauzima centralni dio BiH i zapadni dio Srednjobosanskog kantona. Grad sa bogatom prošlošću, obilježen velikim carstvima, rimskim, turskim, austrougarskim, nazvan prijestonicom bosanskih kraljeva, smješten je na ušću dvije prelijepe rijeke Plive i Vrbasa, te otkriva tragove ljudskih naselja još iz prahistorijskog vremena, a svaki ostatak iz davnina priča svoju priču. Okolne planine, od kojih je najpoznatija Ranča sa Suhim Vrhom, (1431m nadmorske visine), bogate su šumom, mineralima, ljekovitim biljem i divljači. Veliko i Malo Plivsko jezero, koji se nalaze nadomak grada, posjetiteljima pričinjavaju mjesto istinskog uživanja i svojevrsnog odmora, raj za ribolovce, ali i ljubitelje raznovrsnih sportskih aktivnosti.

Ovaj “muzej pod vedrim nebom“ njeguje više od 22 nacionalna spomenika, od kojih je 10 nulte kategorije. Još od 1979. godine pokrenuta je inicijativa za upis Jajca na Listu svjetske UNESCO-ove baštine,a ponovo je oživljena od 2005. godine. Na području Jajca pronađene su mnoge značajne kulturno-historijske znamenitosti, među kojima se posebno ističe hram boga Mitre, koji je najstariji spomenik u Jajcu i potiče iz 4.st. Ovaj najznačajniji antički spomenik u BiH, otkriven je 1931. godine, a predstavlja staro indoiransko božanstvo Sunca i svjetlosti, čiji su kult iz Male Azije donijeli rimski vojnici. Tvrđava (kastel, citadela) je srednjovjekovna tvrđava, koju je podigao graditelj Jajca. Medvjed kula, koja se ubraja u najstarija fortifikacijska obilježja u BiH predstavlja posljednju odbrambenu kulu izgrađenu između 1448.-1463. godine u bosanskom kraljevstvu. Bitno je još spomenuti i misterioznu katakombu, koja uz sebe veže brojne legende. Nalaze se pod zemljom, uklesane u živu stijenu, a predstavljaju hram i podzemnu grobnicu posljednjeg bosanskog kralja, izgrađene 410.godine. Na desnoj obali Vrbasa, u mjestu Podmilačje, udaljenom 7km od Jajca nalazi se jedina sačuvana crkva gotičkog stila u BiH. Crkva sv. Ive Krstitelja poznata je po tome što svake godine 24. juna na desetine hiljada hodočasnika iz raznih krajeva Evrope dolaze u Podmilačje vjerujući u iscjeliteljsku moć sv. Ive. Među objekte sakralne arhitekture ubraja se i Franjevački samostan izgrađen u XIX stoljeću, u kojem se u staklenom kovčegu čuvaju kosti posljednjeg bosanskog kralja, Stjepana Tomaševića. Kao objekat istočnjačke arhitekture, u centru grada sagrađena je 1753. godine džamija Esme-sultanije, žene bosanskog vezira Mehmed-paše Muhsinovića, te se ubraja među posljednje građevine ove vrste sagrađene pod kupolom na teritoriji BiH. Prema legendi vjeruje se da je mlada sultanija “bolovala od teške bolesti” i da su joj hodže rekle “da će ozdraviti ako podigne zadužbinu.

Grad Jajce predstavlja pozornicu, na kojoj su nastali mnogi važni događaji i dokumenti, ali također iznjedrene su i mnoge znamenite ličnosti, te se svakako pisanim, ali i usmenim predanjima prepričava bogata prošlost ovog grada. Neobični pejzaži i prelijep krajolik, koji stvaraju rijeka Pliva sa veličanstvenim vodopadom, koji se obrušava niz sedru, visoku 21 metar i spada među 12 najljepših vodopada u svijetu, te nestaje u kanjonu rijeke Vrbasa i baš u ovom gradu se ujedinjuju u jedno, svakako vrijedi vidjeti. Ovaj grad ima veliki turistički značaj, te je kapija grada širom otvorena za sve posjetitelje.

 

 

(Nezavisni.ba)