HDZ-ovo lice zbog kojeg se Hrvati iseljavaju

Piše: Damir Petranović
Teško da postoji plastičniji dokaz puste bijede i čemera hrvatske politike i vjerojatno nigdje nećemo pronaći bolji povod za aktualno masovno iseljavanje iz države mladih i obrazovanih ljudi od onoga što je na konferenciji za novinare servirao stanoviti Darko Milinović, u stvarnosti HDZ-ov šerif i namjesnik Gospića i cijele Like.

Čovjek je podnio nekoliko ostavki, digao stranačku bunu i uzvrpoljio kompletnu Hrvatsku i njeno političko vodstvo jer je iz Zagreba nametnuto ime novog ravnatelja Nacionalnog parka Plitvička jezera, moćne javne ustanove s 50-ak milijuna eura godišnjeg prihoda i najveće tvrtke na ovom području.

Fotelja je dodijeljena mimo Milinovića – dapače, čak i usprkos njemu – pa je gospodin lijepo stao pred kamere i obasnio da mu ona treba pripasti. Zašto? Zato što je pobijedio na izborima.

“Deset tisuća članova HDZ-a iz Like spremno je boso uzać na Velebit, ali žele da ih se uvažava kada se provodi politika na području Ličko-senjske županije”, biflao je junak dana i objašnjavao da upravo o tih 10.000 ljudi on mora voditi računa – preostalih 40-ak tisuća stanovnika iste regije valjda zna što im je raditi, učlaniti se u njegovu partiju – te da mu neće neki tamo premijeri ili ministri kadrovirati po dvorištu.

Pet šefova u sedam godina

Za neupućene, situacija je krajnje jednostavna: sa svakom smjenom vlasti u državi po automatizmu se mijenjaju ravnatelji nacionalnih parkova, koji su, dakako, bliski aktualnoj vrhušci, pa se na tim nesretnim Plitvicama u ovo turbulentno doba izredalo pet šefova u sedam godina. U najnovijoj rotaciji Milinović je naumio instalirati jednu gospođu, a ministar iz njegove stranke jednog gospodina, pa je nastalo povuci-potegni, koje je rezultiralo javnim okršajem između lokalne i državne vlasti. Dakle, uopće nije sporno da će novi ravnatelj ili ravnateljica NP Plitvička jezera biti HDZ-ovac ili HDZ-ovka, pitanje je samo hoće li biti instalirani iz Gospića ili iz Zagreba.

I čak je manje skandalozna činjenica da je Milinovićevu kandidatkinju svojevremeno kazneno prijavilo upravo ministarstvo koje bi ju danas formalno trebalo blagosloviti, a da je njen suprug – koji je, dakako, u jednom periodu također dobio priliku voditi nacionalni park – na leđa natovario čak 20-ak prijava; ne, još je skandalozniji gard i nastup HDZ-ovog ličkog šerifa i njegovo potpuno razotkrivanje onoga što u stvarnosti već znamo.

Činjenice da izbori služe isključivo za podjelu plijena.

I drugdje slična situacija

Nije tako samo na Plitvicama, niti samo u nacionalnim parkovima; ne, preslikana situacija može se vidjeti na svim nivoima i u svim mogućim sferama društva. Od ministarstava i državnih agencija do kulturnjačkih krugova, od najmanjeg lokalnog činovnika do najvećeg menadžera u javnom sektoru, od čistačice u školi do rektora sveučilišta – nećeš, majku ti tvoju, predati radnu knjižicu ako uz nju nije nalijepljena stranačka iskaznica ili barem ime veze koju si potegao.

Javni natječaji, zgodna tekovina civiliziranog društva, u pravilu služe tek kao folklor i sasvim je očito da nisu ni javni, a bogme ni natječaji. Jedan takav proveden je i u slučaju Plitvičkih jezera i dok se javnost zabavlja političkim reperkusijama loma u vladajućoj stranci, uspoređuje biografije dvoje podobnih kandidata i raščlanjuje sočnu retoriku upućenu iz Like prema glavnom gradu, na stranu je gurnuta činjenica da poštenje nije kategorija o kojoj bi se vodilo računa, makar u tragovima.

Ne, HDZ je pobijedio na izborima i HDZ-u pripada fotelja ravnatelja.

Darko Milinović, lički maneken ovog predatorskog političkog sustava, samo je naglas rekao pravu istinu i barem mu na tome treba čestitati. Ako pitate autora ovog teksta, upravo on i slični glavni su razlog masovnoj emigraciji iz Hrvatske.

Nije to ni besposlica ni neimaština nego činjenica da se od normalnih ljudi u ovoj zemlji sustavno i dosta učinkovito rade budale.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala.

 

 

(Al Jazeera)