Put do kredita u BiH: Skriveni troškovi, fusnote i sitni tekst “vrebaju” građane

Reklame banaka u BiH po pravilu odišu toplinom, nasmijanim licima te atmosferom koja vam dočarava kako je ulazak u te institucije i podizanje kredita jednostavan posao koji možete obaviti za jedan dan. 

Ukoliko vam još na reklami ponude niske kamatne stope, mnogi će se zaputiti u banku i kreditom riješiti neke od gorućih životnih pitanja. Ali kada uđete u banku da se raspitate o kreditu, šarm reklame nestaje i ubrzo shvatate da ćete umjesto jednog dana možda potrošitit i jedan mjesec, a umjesto niske kamatne stope dobit ćete veću koju niste očekivali ni u snu. Nerijetko, građane dočekaju skriveni troškovi za podizanje kredita, fusnote , ali i sitni tekst u ugovoru na koji malo ko obraća pažnju kada stavlja potpis na ugovor.

Primjer kredita od 50.000 KM

Tako će vam nominalna kamatna stopa od 6,49 posto ubrzo postati 7,44 posto efektivne kamatne stope kada uračunate i ostale troškove. Zatim ćete od planiranih 50.000 KM na račun dobiti 47.133 KM jer banka mora da podmiri svoje troškove poput obrade kredita (500 KM), troškova mjenice (5 KM), policu osiguranja (1.795 KM) a i prvu ratu od 567 KM će vam uzeti prije nego i “okusite” novac. Ova računica je bazirana na nenamjenskom kreditu bez hipoteke u iznosu od 50.000 KM koji se otplaćuje na 120 mjeseci uz fiksnu nominalnu kamatu stopu od 6,49 posto. Iznos kamate za cijeli period otplate kredita će biti 18.098 KM tako da u konačnici na kredit od 50.000 KM banci vratite 70.647 KM.

Ono na što se morate pripremiti je i činjenica da kredit vjerovatno nećete dobiti kroz dan ili dva kako je reklamirano, već će potrajati i do mjesec. Naime, službenici će to pravdati činjenicom da kreditni odbor razmatra vašu aplikaciju. U konačnici, čak i ako ispunjavate sve uvjete, banka može odbiti vašu prijavu.

Komplicirane procedure

Ekonomski analitičar Zoran Pavlović ističe da su procedure za dobijanje kredita u bankama u našoj zemlji izuzetno komplicirane i složene.

– Jedan od razloga je i nedostatak tih baza podataka koje bi bile pristupačne bankama u smislu da provjere kredibilnost građana ili firmi, dok s druge strane, tu je činjenice da je taj birokratski sistem tako uhodan i banke se u to sve dobro uklapaju. Suština u cijeloj priči je da vrlo često nemamo dovoljno informacija kada uzimamo kredit, šta nas to čeka usput i koji troškovi će biti prateći kod odobravanja kredita. Ono što se desi je i da banke zbog niskih kamatnih stopa povećaju druge razne oblike troškova koji su bezobrazno visoki – pojašnjava Pavlović.

Navodi da postoji sistem da pojedine firme “moraju da plate skoro 10 posto provizije čak i za neke transfere koji su neophodni. Odnosno, plaćanje troškova nije linerano već eksponencijalno i to je jedan od osnovnih problema”.

On kaže da banke nemaju problem u BiH sa dramtično visokom stopom loših kredita. Naprotiv, taj postotak je na relativno niskom nivou, ali problem predstavljaju političari koji, kako ističe Pavlović, svojim ponašanjem i zapaljivim izjavama šalju lošu sliku o BiH u svijet i onda kreditne agencije ponukane time daju lošu ocjenu BiH kao da je zemlja pred ratom.

– Bankama je olakšano pogotovo u zadnje vrijeme jer su dobili prava na neki vid skraćenog postupka zaplijene hipoteke i ne moraju ići na sudski proces. Tako da su političari stvaranjem negativne klime učinili skupim kredite u BiH – navodi Pavlović.

Navodi i da je činjenica da je praksa da banke uzmu znatan dio novca i prije nego uplate novac na račun već postao  standard.

– Princip je da odobre 3.000 KM a onda skinu 400 KM na ime prve rate i troškova tako da vi nikada ne vidite puni iznos koji vam je odobren. To su standardi koje su banke uspostavile i građani tu nemaju nikakvu mogućnost intervencije. U zadnje vrijeme su počeli da izjavljuju i bruto kamatne stope i neto kamatne stope, i iz te razlike se može vidjeti koliko je odstupanje – pojašnjava Pavlović.

Privatnici i “budžetlije“

Dodaje da banke preferiranjem “budžetlija” kao klijenata ustvari afirmiraju trenutno stanje u kojem je privatni sektor mrtav, pri čemu banke imaju diskreciono pravo da odbiju aplikaciju za kredit, čak i ako osoba ispunjava uvjete.

Predsjednik Udruženja za zaštitu žiranata u BiH Jozo Cvjetković u razgovoru za Faktor navodi da je nekada početkom 2000. i 2001. kredite dobijao ko god je želio.

– Banke ne bi provjeravale sposobnost dužnika da vraća kredit niti bi obavještavale žiranta da dužnik ima već 5 kredita prije toga. Nakon toga se situacija malo popravila ali to svjedoči na šta su sve banke spremne – ističe on.

Ističe i da je privatni sektor diskriminiran jer ne samo da banke preferiraju kao klijente zaposlene u javnim institucijama, već i sami privrednici doprinose degradiranju radnika iz privatnog sektora.

– Poslodavac plaća minimalac, ostalo daje na ruke. U takvoj situaciji banka samo gleda plaću koja je na papiru a ne ono što radnik dobije u koverti. Tako da radnik u privatnom sektoru može imati i veću plaću, ali ako nije sva prijavljena onda mu ne koristi za dobijanje kredita – pojašnjava on.

Ističe da građani previše vjeruju reklamama banaka i obećanjima o tome da kredit mogu podići bez garancija ili sudužnika.

– Sve to ima svoju drugu stranu, jer se onda plaća polica osiguranja ili hipoteka na nekretnine. Građani BiH nisu često svjesni da ono što vide na reklami je jedno, a da će ih odlazak u banku iznenaditi.

Nek provjere penzioneri kakvi su im uvjeti za kredite u bankama. Banka ima svoj limit do koliko godina daje kredit a ono što je na reklami nije ni slično onome što je u stvarnosti – zaključuje on.

 

 

(Faktor.ba)