Ovo o Jajcu sigurno niste znali

Pregršt je povijesti, tužne i svakakve u ovim našim provincijama, nekada  i vrlo rijetko slavne povijesti. Povijest je učiteljica života u većini zemalja, u BIH je povijest uvod u nove smrti, tako je barem do sada bilo. Ako bi BIH htjela biti sretna zemlja možda bi zakonom trebalo na desetljeće ili dva zabraniti povijest budući da ova zemlja postaje zarobljenica povijesti ili bi pak iz stoljeća tužne povijesti trebalo naglašavati rijetke svijetle trenutke. Ima jedan grad,  koji se može pohvaliti bogatom poviješću. Iako tužna bogata je. Hrvati ga zovu svijim kraljevskim gradom. Nekima to smetaa nekima ne. Donosimo pregled bezbrojno zanimljivih crtica iz povijesti Jajca. Iznenadit ćete se koliko je povijest pohodila ovaj mali grad. Možda kao niti jedan u BIH. I šire…


Jeste li znali:

· da je bosanska kraljica Marija (prije udaje zvala se Jelena), kći smederevskog despota Lazarevića donijela u Jajce kosti sv.Luke Evanđeliste, koje je njen otac otkupio od Turaka.Kosti su bile smještene u tornju crkve sv.Marije, koji se od tada prozvao Tornjem sv.Luke,
· da se Varoš nazvao po kovačima željeza.U srednjovjekovnim gradovima, u prigradskim naseljima radile su zanatlije, među njima kovači, potkivači, limari…Ta su mala naselja nazivana Varoš, što znači na mađarskom mali grad,
· da je Sultan Fatih na Varošnicama lijevao topove da tuče Jajce. Topove nije mogao dovući sa sobom, jer nije bilo cesta.Topove nije upotrijebio, jer je stigao neki glas iz Carigrada da se hitno vrati.Kažu, topove je bacio u rijeku i digao logor.Od tada se ova lokacija zove Varošnice,
· da se za Kravlje kože priča ovako: Bila neka baba koja je Turcima odala, otkud branitelji donose vodu u tvrđavu, jer jedna žila prolazi upravo ispod nje. Baba je izdala, a za nagradu je tražila “zemlje koliko može obuhvatiti jedna kravlja koža” . Sultan je to odobrio, a baba je kožu izrezala na kajase i obuhvatila velik dio zemlje, koja se tako nazvala.To, razumije se, nije istina. Ovaj je motiv uzet iz starih epova Ilijade i Odiseje. Ipak, Kravlje kože stoje kako stoje. da je isto tako priča kako je kralj pobjegao pred turskom navalom iz grada, tako što je naopako potkovao konje.To je stara, stara priča.
· da je na mjestu gdje se danas nalazi Robna kuća u Srednjem vijeku bio franjevački samostan. Zato se gornja kapija nazvala Papaz-kapija, jer su Turci katoličke svećenike pogrdno nazivali papazima,
· da je Klimenta nazvana po crkvi sv.Klimenta, koja je podignuta još u 11. stoljeću. Sv.Kliment je bio zaštitnik domaćih životinja – blaga. pa se u narodu prozvao Blago.
· da je crkva sv.Ive u Podmilačju podignuta još u 14. stoljeću, vjerojatno na poticaj svećenika Ivana Nijemca, koji je ovdje propovijedao kršćanstvo,
· da su Bungići, Lovrenovići, Stipići, Bojčetići, Pranjke prije 500 godina bili u takvom srodstvu, da se nisu mogli međusobno ženiti,
· da su fratri u Srednjem vijeku na Plivi, ispred donje kapije držali leprozorij (smještaj za oboljele od kuge) i da nitko bolestan nije smio ući u grad,
· da je jedna od najstarijih katoličkih župa u Bosni bila župa u Pougarju u selu Melina.Tu se nalazila crkva sv.Kuzme i Damjana, koju u svojoj povelji spominje hrvatsko-ugarski kralj Bela IV 1244. kao jednu od najstarijih crkava u Bosni,
· da su se Divičani nazvali po samostanu časnih sestara uršulinki, koje je narod u srednjem vijeku nazivao duvnama ili divicama,
· da je fra Stipan Margitić sebe nazivao Jajčanin, jer je bio iz Jajca, vrlo obrazovan i samoprijegoran fratar, koji se zauzimao za stvaranje književnog jezika, napisao “Izpovid karstjanska”, sa mnogo savjeta iz praktičnog života.Prvi put je izišla iz tiska 1701., a poslije je doživjela mnogo izdanja, bila je u narodu omiljena i nazivana je “Stipanušom”,
· da je u Jajcu rođen hrvatski pjesnik Nikola Šop (1904-1982.)? Napisao je Pjesme siromašnog sina, Isus i moja sjena, Tajanstvena prela, Za kasnim stolom i druge zbirke pjesama,
· da se Donji Vakuf prije dolaska Turaka zvao Novosel, a Gornji Vakuf Uskoplje (usko polje),
· da je kapetan Vinca u borbi protiv Turaka bio Petar Keglević, kasnije kapetan Jajca, pa je po padu našega grada postao hrvatski ban,
· da je Predrag Vranicki, hrvatski filozof i povjesničar, sveučilišni profesor (rođen 1922) polazio osnovnu školu u Jajcu, jer mu je otac ovdje radio kao veterinar,
· da u  Splitu postoji Hrvojeva kula, koju je podigao Hrvoje Vukčić Hrvatinić, osnivač Jajca i gospodar velikog dijela Bosne i Dalmacije.Bio je i “herceg od Spljeta”.
· da je omiljeno jelo bosanskih kraljeva bilo: vrbaski lipen u kajmaku ispod sača,
· da legenda kaže, kako Komotin nikako nije mogao pasti pod Turke, pa su se Turci dosjetili varci. Prividno su napustili opsadu, ali je nekoliko vojnika navuklo na sebe medvjeđe kože i hodalo oko Komotinskog potoka. Kad su branitelji vidjeli da se medvjedi kreću oko potoka, mislili su da su Turci otišli, otvorili su vrata i onda su Turci nahrupili u tvrđavu,
· da su branitelji Komotina prvom Turčinu koji je navalio na grad, odsjekli glavu. Ali kako je on bio neki sveti čovjek, uhvatio je rukama svoju glavu i još s njome trčao stotinjak metara.Na mjestu gdje je pao, podignuto mu je turbe,
· da je za obranu Jajca i jajačke banovine krajem l5. stoljeća najviše učinio kapetan Jajca, biskup Franjo Berislavić,
· da je Kozluk dobio ime po orasima.Nekada se Jajce ili bar jedan njegov dio nazivao ARAUXONA, znači “mjesto gdje ima oraha” ili “Orahovica”.Na turskom Orahovica kaže se Kozluk.Prema tome ovo ime nema veze s kozama,
· da je grb na nekadašnjem ulazu u tvrđavu grb bosanske kraljevske kuće Kotromanića. Grb osnivača Jajca, Hrvoja Vukčića je nedovršen pored ulaza u Katakombe.
· da je najstarija građevina u Jajcu Medvjed kula. Ne zna se tko ju je i kada sagradio. Poznato je samo to, da je građena na stari rimski način.Medvjed kulom je nazvana zato što je Hrvoje Vukčić u njoj stvarno držao medvjede. Njima je za kaznu bacao nepoćudne:kriminalce, zarobljenike i neprijatelje.
.da legenda kaže, kako se Hrvoje jednom u mađarsko-hrvatskom saboru posvađao sa slavonskim velikašem, Pavlom Čuporom.Čupor je u svađi povikao, šta hoće Hrvoje sa svojim volovskim glasom. Kada je nakon nekoliko godina u jednoj bici Hrvoje zarobio Čupora, doveo ga je u Jajce, naredio svojim vojnicima da zakolju vola i uz njeg zavežu Čupora. Zatim je naredio da ga bace s vodopada.Za njim je vikao: “To ti je od vola!” Ovo je samo priča. Pavao Čupor je umro u Slavoniji u svome krevetu.
· šta znači ime Hrvoje? Hrvojev otac Vukac je bio sin Hrvatina, koji je bio gospodar Soko-grada na Sokočnici kod Šipova.Tu se iskazao u borbi protiv Mađara.Kada je Vukac dobio sina dao mu je ime po svome ocu Hrvoje, što znači otprilike “mali Hrvatin” (Hrvatin od milja),
· da skela znači prijelaz. Jajce je imalo tri skele: jedna na Skeli, na Vrbasu, druga kod Tekije i treća kod Divičana.Na te prijelaze se ulazilo u grad,
· da je Jajce imalo tri kapije: dvije dole i treću kod tabije.Bila je to takozvana Mračna kapija.
· da je na Skeli, gdje je otprilike most što ide iz Elektrobosne, bio nekada kameni most u obliku luka, poput mostarskog starog mosta. Navodno su ga srušili Nijemci 1941. godine,
· da u Lendićima nema ni jednog Lendića, u Bulićima ni jednog Bulića, u Cvitoviću ni jednog Cvitovića, u Bučićima ni jednog Bučića, u Podlipcima ni jednog Podlipca. Oni su iselili za prvog pada Bosne pod Turke,
· da je Omer paša Latas sredinom 19.stoljeća iz Borova tukao topovima Jajce, u kome su se nalazili pobunjeni Turci. Jedan fratar, Ivan Franjo Jukić, rekao mu je da on topovima ruši i kršćanske kuće, na što mu je Omer paša odgovorio da će kršćanima nadoknaditi štetu. Dao je poslije fratru novac za popravak kršćanskih kuća, a fratar je uredno vodio evdidenciju u svom tefteru.Taj je tefter našao fra Jozo Markušić i sačuvao ga,
· da je Mulalića kuća kod Donje kapije nekada bila musafir-hana.Vlasnik musafir-hane bio je obavezan sve carske službenike kao i njihove konje na proputovanju kroz Jajce ugostiti tri dana besplatno. Zato je bio oslobođen svih drugih dažbina,
· da su ukrasi sa kraljevskog dvora u Jajcu odneseni u sarajevski Zemaljski muzej.Tu se misli na stubove, kamene ukrase i dr.Kraljevski dvor je inače bio uređen poput svih europskih kraljevskih rezidencija.Bilo je tu venecijanskog stakla, svile, slika, zavjesa, ukrasnih prozora…
· da je Komotin bio ljetnikovac bosanskih kraljeva,
· da se fratarska luka pored crkve dugo nazivala “SIČA”, jer su tu Turci 1463 pobili nekoliko hiljada ljudi, posade gradova Jajce, Vinac, Ključ, Bočac, Soko-grad i ostalih. Jedan dio su bacili niz Vrbas, jedan dio odveli u Tursku u roblje, a jedan dio ostavili na hrpi, na kojoj su franjevci poslije podigli malu drvenu kapelu. Ona je davno nestala.
· da je Šipovo nekada bilo značajno rimsko i ilirsko naselje,
· da je Jajce prije Hrvoja Vukčića bilo značajno naselje i da se po svoj prilici zvalo Pliva po rijeci Plivi, a prije toga vjerojatno Apeva.
· da su do prije Drugog svjetskog rata na Plivi ispod današnjeg pješačkog mosta bili mlinovi i jedan čardak,
· da su stari stanovnici Bosne većinom bili ikavci, kao i Dalmatinci, ali ne i čakavci,
· da je Hrvoje Vukčić ostavio dvije vrijedne knjige, koje su pisane njemu u čast.To su Hrvojev misal i Hvalov zbornik,
· da je o Katakombama bilo puno priča, ali jedno je istinito: to je bila podzemna bogomolja.Neki misle da je tu trebala biti podzemna grobnica za Hrvoja i njegovu ženu Jelenu. Ali Hrvoje je umro u “svome gradu Kotoru”. Misli se na Kotor Varoš.
· da je Hrvojeva žena Jelena rođena Nelipić, iz plemićkog roda Nelipića koji su vladali Trogirom i jednim dijelom srednje Dalmacije,
· da se Jajce u srednjem vijeku snabdijevalo vodom koja je izvirala u sedri ispod današnjeg Kozlučkog mosta. U 20. stoljeću regulacijom i kanalizacijom to je vrelo veoma smanjeno,
· da je na kozlučkoj strani iznad mosta još uvijek vrelo bistre vode, gdje su žene nekada prale rublje.To se mjesto i danas zove Bililo (bjelilo),
· da je Dnoluka desetljećima bila poznata po urodu voća. Voćem je Dnoluka snabdijevala veliki dio Bosne,
· da su se srednjovjekovni spisi u Bosni pisali bosančicom, ćirilicom, latinicom i glagoljicom. Sva ta pisma vuku podrijetlo iz grčkog alfabeta.Zato je smiješno kada netko kaže da je srpska ćirilica, a hrvatska latinica.Ima mnogo hrvatskih kulturnih vrijednosti pisanih ćirilicom. Kamo sreće da su naši preci izmislili jedno od tih pisama,
· da su stari Slaveni imali neke svoje znakove za slova. Jedan bizantski monah, zvao se Hrabar, što potvrđuje njegovo slavensko podrijetlo napisao je za seobe naroda:”Čerta­mi i znakami čtahon et pisahon pogani sonšte.”To znači: crtama i znacima su pisali pogani” .Time misli na naše pretke, jer još nisu bili primili kršćanstvo,
· da za sv.Jeronima kažu da je bio Hrvat.To nije dokazano, ali je dokazano da je poznavao staroslavenski jezik.Jednim pismom papa ga je pitao da objasni neke slavenske riječi, što je on i učinio.Među njima bila je riječ: tišina,
· da je Marko Marulić, otac hrvatske književnosti napisao knjigu: Protiv u onijeh koji kažu da sveti Jeronim nije bio Hrvat,
· da je jedna od najstariji hrvatskih crkvenih pjesama U se vrime godišća.Pretpostavlja se da je stara oko tisuću godina, ( “U se” znači na staroslavenskom “u to”)
· da se Prusac za bosanskih kraljeva zvao Biograd.Turci su ga nazvali Ak-hisar, što znači isto.Poslije je dobio ime Prusac.Dao je nekoliko vrsnih islamskih teologa i filozofa,
· da su Turci gradili mostove, ceste, džamije, česme, ali su potpuno zanemarivali književnost, glazbu i likovne umjetnosti,
· da su turski pjesnici pisali na perzijskom jeziku, jer su smatrali da je ljepši i plemenitiji,
· da su prelazeći na islam mnogi Bosanci prevodili svoja prezimena.Tako su se plemići Rajkovići iz Livna nazvali Firdus-bezi, jer firdus na perzijskom znači raj,
· da se dio Varošnica iznad vodopada, iznad benzinske crpke, zove Bajer,
· da je put Jajce-Jezero vodio preko Tekije, a da je Austrija probila put duž Plivskih jezera,
· da je krajem 19. stoljeća Jajce bilo najjače turističko mjesto u Bosni,
· da je Austrija nasijala šarana u Čerkazoviće i postavila čuvare da ih svijet odmah ne izlovi,
· da je sve do 50.-tih godina prošlog stoljeća u Vrbasu bilo mnogo rakova, naročito plemenitih, velikih kliješta.Pojedini primjerci su bili teški i pola kg.Poslije ih je nestalo, kažu zbog “račje kuge”, ali je vjerojatno uzrok bilo zagađenje vode,
· da kulturno-umjetničko društvo “Tomašević” djeluje već preko 100 godina,
· da je prvo kino u Jajcu otvoreno 30-tih godina u nekadašnjem Sokolskom domu, (poslije dom A VNOJ-a),
· da je od Sokolskog doma prema današnjem Komunalcu vodio drveni most preko Plive,
· da su u špiljama uz rijeku Plivu, kada je građen Sokolski dom, pronađeni ostaci ljudi i primitivni alati iz prapovijesti,
· da je Vrbas bio zlatonosna rijeka.Rimljani su vadili zlato tako što su potapali kravlje kože u vodu,
· da se Volijak dijeli na dva dijela: Donji i Gornji Volijak.Donji je od pijace prema Tehničkoj školi, a Gornji je iznad,
· da je u Jajcu najbrojnije prezime Ladan. Prije rata bilo ih je preko 2000,
· da se u Pijavicama do Drugog svjetskog rata nalazila klaonica.Poslije je sagrađena nova ispod groblja, na Mašetu,
· da su se katolkinje u Srednjem vijeku u Bosni tetovirale po rukama, a taj se običaj održao do danas.Razlog za to bila je otmica djevojaka, pa i žena, što su Turci radili često i nekažnjeno.Zato se u svakoj tetovaži nalazi križ . znak da ta osoba ne može preći na islam.
· da je u Srednjem vijeku često harala kuga, pa su čitave regije u Europi ostajale bez stanovništva.Stanovnici Jajca, posebno plemići, bježali su u Pougarje, misleći da ih ondje kuga neće stići.Osim toga mnogo su pili alkohol, jer su mislili, ako ima u krvi alkohola, ne može im kuga ništa,
· da je Veliko Plivsko jezero u svome donjem dijelu duboko i preko 40 metara,
· da su katolkinje u Bosni sve do austrijskog dolaska nosile dimije, i to isključivo crne. Posljednja koja je nosila dimije u Jajcu umrla je pred ovaj posljednji rat, a zvala se Serafina Lacić,
· da je krajem 19. stoljeća Ćiro Truhelka otkopao kraljev grob i li njemu pronašao kosti posljednjeg bosanskog vladara.Grob je na vrhu brijega s one strane vodopada, a legenda priča kako je su1tan prije smaknuća rekao Stipanu Tomaševiću:”Bit ćeš pokopan gore, gdje će te svi vidjeti, a ti nećeš vidjeti nikoga”.
· da su stare žene nosile za uhom komadić metvice ili bosiljka, da mirišu.Za dimije su zataknule kutijicu burmuta, pa bi ponekad šmrknule, što je izazivalo kihanje. Smatralo se to dobrim za zdravlje,
· da se u tvrđavi nalazi bunar,
· da se dio Varoša ispred kuće Nike Filipovića zove Mejdan.Na turskome mej dan znači trg,
· da se dio grada iznad tvrđave zove Harmani, jer se tu nekada vršilo žito,
· da je u Jajcu podignuta jedna od prvih hidrocentrala na Balkanu.Koristila je vodu Velikog Plivskog jezera, koja je tekla kanalom.Centrala je opsluživala Elektrobosnu i grad.
· da se na dan sv.Bartolomeja nije smjelo penjati na drvo.Jer se smatralo da je Bartolomej vratolomej, pa će se dogoditi nesreća,
· da je prije dolaska Turaka Jajce obilovalo vinogradima. S obzirom da je domaće stanovništvo bilo izbjeglo, a Turci se time nisu bavili, nestalo je vinograda oko Jajca. Samo mnoge lokacije kazuju da je tu nekada bio vinograd,
· da su franjevci za vrijeme Turaka držali nastavu za školsku djecu “ispod stine”. To je lokacija na kozlučkoj strani Vrbaskog mosta, na stijeni, gdje je bila mala kapela,
· da se na katoličkom groblju u Jajcu još uvijek može naći grobova s natpisima na bosančici,
· da se lokacija katoličkog groblja naziva Mašet.Ova je riječ vjerovatno talijanskog podrijetla, a znači veliki kameni nadgrobni spomenik.Neki su tu lokaciju iz nerazumljivih razloga nazvali Hrast, mada je Hrast kod muslimanskog i partizanskog groblja,
· da se najstariji dio groblja zove “U potoku”, to je dole ispod lipe.Sve do 60-tih godina prošlog stoljeća bio je tu spomenik, stare bosanske izrade, na kome je stajala godina 1212. Ekipa sarajevske TV snimila je taj spomenik. Nekoliko godina poslije nestao je, možda je negdje zatrpan zemljom,
· da je fra Ljudevit Lalić, bosanski franjevac, između 1680. i 1699. godine napisao na bosančici i glagoljici prvi rječnik koji je napisao jedan štokavac, nosio je naziv Blago jezika slovinskog illi Slovnik u kome izgovarajuse riči diačke, latinske i slovinske,
· da je u Pijavicama nekada bila stara rimska ciglana.Tih cigli sa rimskim znakovima može se u Jajcu još ponegdje naći,
· da su u 3. stoljeću na području Jajca živjela ilirska plemena Sapuati i Lamatini.Posebno veliko naselje bilo je u Divičanima, koje se zvalo Sepua,
· da se po nekim stijenama u okolini Jajca mogu vidjeti zabijene alke.Neki misle da su se tu u pradavna vremena vezale lađe, jer da je navodno tu bila voda.No, alke predstavljaju granice starohrvatskih župa.
· da su franjevci izuzetno štovali kult Majke Božje, pa su uz svoje samostane većinom podizali i crkve u čast Gospe.Tako je bilo i u Jajcu,
· da su ostaci hrama boga Mitrasa najstarije svetište u Jajcu. Njega su štovali rimski vojnici, a kult je donesen iz Male Azije.Bog Mitras, koji ubija bika, bio je simbol moći, koja pobjeđuje divlju snagu.Ovaj žrtvenik boga Mitrasa je među najbolje očuvanima u Evropi.
· da su svatovi iz sela jajačke župe dolazili na konjima u crkvu. Ispred sviju jahao je stari svat i nudio piće iz ploske svima koje je susretao. Svi su svatovi bili obučeni u narodne nošnje. Najljepše je, razumije se, bila okićena mlada. Nosili su zastavu, pjevali i pucali iz pušaka. Jedini koji je išao pješke pored povorke bio je – mladoženja,
· da se Prudi zovu po sprudovima u Vrbasu,
· da se Podmilačje zove po malom brdu pored kamenoloma, koje se zove Milač,
· da se voda na putu za Ranče, pored ceste, zove Trišnjik, jer iznad te vode ima puno trešanja, a malo tko ih bere,
· da se dio Ranča, gdje nema šume, iznad Seoca, zove Golo Ranče.
· da Suhi vrh nije najviši vrh Ranča, nego Kik,
· da je Jezero dalo relativno puno intelektualaca, čak i sveučilišnih profesora,
· da su u srednjem vijeku bile dvije lokacije imena Jezero. Jedna je današnje naselje Jezero, 11 km od Jajca i zvalo se Jezero-Pagus, a na prijevoju između Malog i Velikog Plivskog jezera (kod Marjanovića kuća) bilo je Jezero Bellum.U Jezeru-Pagus bila je na adi crkva sv.Ante i samostan, a u Jezeru-Bellum bila je crkva sv.Jurja, koju je podigla kraljica Katarina Kosača.
· da su u Jezeru-Bellum bile i kraljevske zgrade, gdje je bosanski kralj dolazio „na vikend“, tu je primao strana izaslanstva i izdavao povelje,
· da se selo Bučići nekada zvalo i Baučići.Danas nema ni jednog takvog prezimena u tome selu.Baučići su izbjegli pred Turcima u Dalmaciju, a jedan je Baučić postao hrvatski pjesnik,
da je nogometni klub Elektrobosna bio jedan od najboljih u Bosni i Hercegovini.Čak je bio kandidat za prvu ligu.
· da je pored Elektrobosne Jajce imalo još jedan nogometni klub – Borac,
· da se Prisoje u srednjem vijeku zvalo Otes,
· da je Komotin bio ljetnikovac bosanskih kraljeva (ne znam otkud ovo ime, ali sam našao da i u Grčkoj ima jedan Komotini),
· da su Volari staro ilirsko naselje i da su se nazivali Volorai, a Sarići su se zvali Saritte.
· da se Šipovo za starih Rimljana zvalo Baloe
· da su „hrvatski“ nazivi mjeseci, na pr.siječanj, veljača i t.d. zapravo staroslavenski nazivi, koji su se još ponegdje zadržali.Najstariji zapis mjeseca travnja (aprila) potječe sa jedne listine Hrvoja Vukčića iz godine 1404., gdje piše:“Izdano u Jajcu, miseca travna 1404.“, isto tako „tisuću“ je staroslavenski naziv.Rusi kažu: tisjač, Poljaci: tisoc, Slovenci: tisoč i t.d.“Hiljada“ je grčkog podrijetla.
· da je u Misalu Hrvoja Vukčića zapisana molitva kod rezanja kose (šišanog kumstva),
· da je majka prvog bosanskog kralja Tvrtka I bila iz porodice Šubića,
· da je Stjepan Tomaš, bosanski kralj, bio oženjen Vojačom, pučankom iz Rame, po običajima Crkve bosanske „ako mu bude dobra i vrijedna i dobro se bude vladala“.Poslije ju je otjerao i oženio Katarinu Kosaču,
· da je Katarina Kosača podigla u jajačkoj tvrđavi kapelicu sv.Petra,
· da na spomenicima u jajačkom groblju ima nerazumljivih znakova, poput obrnutih strelica i sl.Ti su spomenici stari stotinama godina.To su oznake pojedinih klesara, koji su radili te spomenike,
· da su se fratri, osim bogoslužja, bavili i drugim zanimanjima.Česti su među njima bili travari.Među jajačkim travarima bio je poznat fra Vladimir Dolić, koji je umro pred II svjetski rat,
· da su neki „ratnici“ koji ne vole ni Jajce ni Bosnu, 1992. godine iz bestrzajnog topa sa Ćusina gađali Medvjed-kulu i oštetili je,
· da se vrelo vode zvalo „točak“, a bicikl „kotač“.Ti su se izrazi često izvrtali,
· da su Baltići iz Korićana potomci tepčije Batala.On je bio velikodostojnik na dvoru bosanskog kralja.Od imena Batalo, nazvani su Baltićima,
· da se u Lučini jedna zaravan zove Lađa.Ona je u srednjem vijeku pripadala jajačkom samostanu (kod Gornje kapije).Kada su Turci osvojili Jajce i srušili taj samostan, fratri su prešli u Lučinu, u Lađu i tu su podigli samostan od pruća i blata, koji su nazvali pleternim samostanom.Nisu smjeli zidati samostansku zgradu, jer nisu dali Turci,
· da je početkom 17. stoljeća jedan od najznačajnijih kompozitora u Veneciji bio Franjo iz Bosne.Njegova su djela prihvaćali drugi kompozitori i prerađivali,
· da su venecijanske palače podignute na velebitskim šipovima.Njih su Venecijanci zabijali u Lagunu i na njima gradili kuće.Kažu da je zbog toga Velebit ogolio,
· da Grci nisu stvarali kolonije u sjevernom dijelu Jadrana zbog jake bure.Ljude koji su ondje živjeli zvali su Hiperborejcima,
· fra Jako Baltić, kroničar, napisao u 19. stoljeću: „Godišnjak od događaja crkvenih, svitskih i promine vrimena u Bosni“,
· da je najbolji vlašićki ( i pougarski ) ovčiji sir od onih ovaca koje ne pasu pored šume.Ako su pored šume, one brste ponešto i lišća, pa sir gubi na kvaliteti,
· da je patron crkve u Jajcu do 1906. godine bila Mala Gospa, a nakon toga Velika Gospa,
· da je zahvaljujući popovima glagoljašima, koji su bogoslužje održavali na staroslavenskom i hrvatskom jeziku, tek u 20. stoljeću u svim katoličkim crkvama u svijetu uveden narodni jezik u crkvenu liturgiju,
· da su prije dolaska Turaka na bosanskim plemićkim dvorovima čitani srednjovjekovni romani o Aleksandru Makedonskom, Ilijadi i Odiseji, o Tristanu i Izoldi i drugi,
· da se Daljevac u srednjem vijeku zvao Daljevac, Zdaljevac i Zaglievac,
· da je poznati hrvatski sveučilišni profesor i autor mnogih ogleda i udžbenika iz pedagogije Pero Šimleša, rođen u Ljuši,
· da su se fratri bavili i ljekarništvom.Poznati travar između dva svjetska rata u Jajcu bio je fra Kazimir Dolić. Obilazio je bolesne, davao im kesice sa čajevima i savjete za zdrav život
· da su bosanske katolkinje nosile sa sobom u crkvu male ponjave, prostirale ih na crkveni pod, izuvale se i klanjale dodirujući čelom pod,
· da su u Središnjoj Bosni vjernici katolici početkom 19. stoljeća u crkvi za vrijeme značajnih dijelova mise nisu klečali nego dizali jednu nogu i križali se,
· da ispod crkve sv.Ive u Podmilačju imaju dva vrela, Mrtvalj i Gospino vrelo.Za Mrtvalj tvrde da ima ljekovita svojstva, naročito za bolesne oči.
da se jajačka Gornja kapija u srednjem vijeku zvala Kraljevska,

Podaci koji su ovdje izneseni najvećim dijelom su podaci iz knjiga :
Jajce grad, prilog povijesti posljednje bosanske prijestolnice, Izdanje HKD Napredak Sarajevo iKatolička crkva u jajačkom kraju, Izdanje Župni ured Jajce.
Obe knjige su autorsko djelo prof. Brune Ljubeza.
Knjiga Jajce grad je doživjela ugled u znanstvenom svijetu. Koristi se na brojnim sveučilištima u Europi i svijetu (Yale University, Connecticut, USA, Stanford University California USA, Univerzieta Ljubljana, Johann Wolfgang Goethe-Universität, Frankfurt/M, Hrvatska Akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, Universitätsbibliothek München i dr.
(Poskok.info/Foto: Sandro Nuhanović)