Znate li koliko je bio visok najviši čovjek ikada?

On je rastao konstantno i to velikom brzinom. Rodio se kao beba prosječne visine, ali tada je sve izmaklo kontroli. Već sa deset godina imao je visinu odraslog muškarca, 182 centimetara.

Robert Vodlou iz SAD-a rodio se 22. februara 1918. godine s gotovo četiri kilograma, a ubrzo nakon toga počeo je da raste nevjerovatnom brzinom, pa je već sa šest mjeseci imao 13,5 kilograma, što je dvaput više od normalne težine djece njegovog tadašnjeg uzrasta.

Kao petogodišnjak u vrtiću je nosio odjeću čija veličina je odgovarala sedamnaestogodišnjaku. Samo tri godine poslije toga Vodlou je dosegao visinu od gotovo dva metra, tačnije bio je visok 1,87 metara, a težak 90,7 kilograma.

S deset godina je nosio cipele veličine 53, dok mu je na kraju noga stala u cipelu broj 110. Svaki par cipela morao je da plaća po 100 dolara.

Kad je Robertu bilo 12 godina saznao je da ima hiperaktivnu hipofizu, zbog čega je rastao nevjerovatnom brzinom. Godinu kasnije postao je izviđač, pa su morali da mu sašiju prilagođenu uniformu, vreću za spavanje i šator. Vodlou je u to vrijeme jeo čak pet puta više hrane nego njegovi vršnjaci.

On je bio najstariji od petoro djece. Svi članovi njegove porodice bili su normalne visine i tjelesne strukture. Kao mladić morao je da šije odjeću, a za jedno njegovo odijelo potrošilo bi se po tri puta više tkanine nego za odijelo normalne veličine.

S devetnaest godina je i službeno postao najviši čovjek na svijetu s 2,59 metara.

Bio je poznat kao „nježni div“, a novac je zarađivao javnim nastupima. Prilikom jednog radijskog razgovora, novinar ga je upitao ljuti li se kada u njega ljudi ‘zure’, na šta je on samo mirno odgovorio: „Ne, i ja njih pogledam“.

Umro je u snu s 22 godine, 15. jula 1940, i to od infekcije stopala. Tad je težio 222,26 kilograma, a bio je visok 2,7 metara.

Kovčeg mu je bio težak 453 kilograma, a sahranjen je u rodnom gradu Altonu u američkoj državi Ilinois. Porodica je odlučila da većinu njegovih stvari uništi, strahujući da bi mogla da se javno izlaže kao uspomena na “nekakvog čudnog lika”.

 

(Avaz.ba)