Nestaje li najljepše selo: Tek nekoliko ljudi čuva bh. biser

Na južnim obroncima Bjelašnice, na oko 1.500 m nadmorske visine nalazi se selo Lukomir. Ovo selo kulturalno je bogatstvo naše države, ali upitno je njegovo očuvanje.

Lukomir – selo u Bosni i Hercegovini koje čuva historijske spomenike stare nekoliko stotina godina. 90-tih godina, čuvalo je i civile i vojnike.

“Ovdje imaju stećci, kažu da su iz rimskoh razdoblja, ko zna koje je stoljeće to bilo. Nije bilo rata u selu, bilo je vojske – po 2000 vojske je bilo. Bio je linija okolo Lukomira a bili su došli tu gore, putem kojim ste došli, došli su tu tenkovima i vratili se. Iz kojeg razloga – to niko ne zna”,kaže Narsid Masleša.

Danas – tek nekoliko ljudi čuva Lukomir, u njemu živi i radi. Narsid Masleša je jedan od njih – mladi čovjek koji je izabrao život na visokoj nadmorskoj visini umjesto života niskog životnog standarda u gradu.

“Zadnjih sam 3 godine ovdje. Bavim se poljoprivredom i turizmom. Ovdje došao na ideju mog oca, njegova ideja je bila da sve ovo pokrenemo. Pošto je kod u državi situacija takva kakva jest – teško naći posao, i ako radiš, radiš za što malo para. Nisi prijavljen, jesi prijavljen, nema ugovora za stalno i tako”, navodi Masleša.

U Lukomiru se živi od ljeta do ljeta – jer zimi je nemoguće prići selu. Na jesen, stanovnici odlaze vodeći sa sobom stoku i u selu – ostaju samo vukovi i druge divlje životinje.

“Tu sam od početka maja pa dok snijeg ne padne. Tako žive zadnjih 6 godina stanovnici Lukomira općenito. Ljudi koji se bave stočarstvom i turizmom i poljoprivredom. Po meni, vjerovatno će selo za par godina možda izumirjeti – možda i neće. Ali neće biti sigurno kao nekad, trenutno imati samo 4 deda koji su živi, imaju možda 75-80 godina”.

Populaciju Lukomira čine većinski starije osobe – stoga ostaje pitanje, ko će čuvati ovaj Unesco zaštićeni prostor za koju deceniju.

Selo Lukomir nalazi se na gotovo hiljadu i po metara nadmorske visine. To je jedino naseljeno selo na ovoj nadmorskoj visini u Bosni i Hercegovini. Naseljeno – ali samo pola godine. Ljeti ovdje živi oko 70 stanovnika u 20 kuća, a zimi ovdje nema nikoga.

Stanovnici kažu kako se nadaju da će vlast prepoznati ljepotu i prirodu ovog prostora te ulagati u njega kako bi bilo očuvano.

 

 

(N1)