Andrej Nikolaidis dobitnik književne nagrade “Meša Selimović”

Književna nagrada “Meša Selimović” dodijeljena je večeras u Tuzli Andreju Nikolaidisu za roman “Mađaraska rečenica”.

Od pet nominiranih romana za ovu najprestižniju i jedinstvenu književnu nagradu koja spaja prostore zemalja regije, osim Nikolaidisa, bili su nominarini još i Daša Drndić s romanom “EEG”, Ivica Đikić i njegov roman “Beara”, Damir Karakaš i roman “Sjećanje šume”, te Damir Ovčina s romanom “Kad sam bio hodža”.

Andrej Nikolaids rekao je večeras novinarima da je nagrada “Meša Selimović” odraz činjenice da je Tuzla postala prijestolnica postjugoslovenske književnosti.

– Istorija će blagonaklono gledati na tu činjenicu. Za mene je ovo vrlo emotivan trenutak. Za emocije važi ono što je Oscar Wilde rekao za prirodu da su lijepe, ali ne i udobne. Zato ću ja pobjeći u, meni, uslovno rečeno, udobniji prostor -prostor razuma. Moji nisu oni koji stvaraju istoriju već su moji oni koji istoriju trpe. Moji nisu oni koji nižu pobjede nego su moji oni koji pobjedu definišu kao poraz koji si preživio. Moji su me učili da kada te svijet pomiluje, kao mene večeras, ti brzo trčiš i tražiš zaklon od onoga što će svijet u narednom trenutku svijet izručiti na tebe, rekao je Nikolaidis nakon što mu je gradonačelnik Tuzle Jasmin Imamović uručio nagradu.

Nikolaidis smatra da je književna nagrada “Meša Selimović” najznačajnija književna nagrada.

– Kada ste dijete i igrate fudbal iza zgrade već nakon pet minuta je jasno svima ko najbolje igra i koga treba najjače udariti po nogama. Kada ste pisac onda znate koju biste nagradu najviše voljeli dobiti. To je ova.

A veličina književne nagrade “Meša Selimović”, kaže Nikolaidis, je upravo u tome što spaja zemlje koje su nekada bile pod jednim krovom.

– Nas očito spaja sve osim zajedničkog jezika, kako bi rekao Karl Kraus. Kada je pokrenut “Cum grano salis” veze među zemljama su bile labavije. Danas ipak mi komuniciramo daleko prirodnije i mnogo bliže onome kakva bi naša komunikacija morala biti. Pravi je luksuz imati ovakvu nagradu koja je iz nekog drugog vremena i neke druge paradigme i drugog humanističkog poimanja književnosti.

Nikolaidis je mišljenja da prije nego što čovjek nestane pred pošastima tehnologije, je ogromna prvilegija sudjelovati na ovakvim susretima umjetnika.

“Veoma je važno ovdje biti dok još ima svijeta u kojem je umjetnost nešto bitno.”

Nikolaidis smatra da knjievni susreti “Cum grano salis” nisu samo manifestacija nego regionalni događaj.

 

 

(Fokus.ba)